Nenad Gračan, nekadašnji vezni maestro Rijeke i Hajduka, 23. siječnja proslavio je 64. rođendan. Obljetnica je otvorila ladicu uspomena na karijeru koju su obilježili trofeji, rekordni nizovi – ali i lom koji je na Kantridi nepovratno promijenio tijek događaja.
Transfer koji je digao prašinu
Nakon što je Rijeka godinama odbijala ponude, ljeto 1986. donijelo je veliki preokret. Gračan je inzistirao da njegov prelazak u Hajduk jamči tada vodeći čovjek Poljuda Tito Kirigin. „Ako me Tito hoće, ja dolazim…”, citira se Gračanov konačni pristanak. Dogovor je pao, a Hajduk je, smatra se, vratio status „kralja tržišta” jugoslavenskog nogometa.
Katastrofa u prvom kolu
Već u kolovozu, u prvom kolu prvenstva, sudbina je spojila novog Hajdukovca s bivšim suigračima. Na Kantridi je protiv Rijeke zabio za 1:0, no samo nekoliko minuta kasnije na sredini terena dočekao ga je nehotični start Mladena Mladenovića. Uslijedio je zvuk poput lomljenja letve; prijelom noge zaustavio je nogometaša koji je te sezone slovio za ponajboljeg u Jugoslaviji. Utakmica je završila 2:2, a taj prasak se i danas spominje kao točka preokreta Gračanove igračke putanje.
Od bronce u Los Angelesu do trenerske klupe
Gračan je prije ozljede već imao olimpijsku broncu osvojenju u Los Angelesu 1984. s momčadi Ivice Osima. Kada je objesio kopačke o klin, zaplovio je u trenerske vode, vodeći Rijeku, Hajduk, Osijek, Dinamo i Kamen Ingrad. S Rijekom je 1999. bio nadomak titule prvaka, a s Hajdukom je u jesen 2001. upisao devet uzastopnih pobjeda – klupski rekord koji čeka rušitelja.
Mallorca ostaje žal
Ljeto 2001. donijelo je još jednu dramatičnu priču. Hajduk je protiv Mallorce slavio 1:0 na Poljudu, u uzvratu pokleknuo 0:2 nakon produžetaka i ostao bez ulaska u Ligu prvaka. Navijači i danas pamte kako je „samo malo falilo”, a Gračan, tadašnji strateg, i sam priznaje da ga taj dvoboj još pecka.
Želje za dalje
Popularni „Doktor”, nadimak koji ga prati od igračkih dana, i dalje je stalni gost stadiona i nogometnih studija. Za svoj 64. rođendan dobio je najvažnije čestitke – želje za zdravljem i veseljem, uz podsjetnik da je baš njegovo ime vezano uz jedne od najsnažnijih emotivnih trenutaka hrvatskog i jugoslavenskog nogometa.
U razgovoru s prijateljima Gračan često ponovi istu rečenicu: „Ne brini Neno, sve što hoćeš imaš…”. Obećanje davno izrečeno na Kantridi, izgleda, ostalo je ispunjeno – barem u navijačkim srcima.
