KYJIV – Dok predsjednik Volodimir Zelenskij apelira na zapadne partnere za još sustava Patriot i presretačkih raketa, dodatni, ljudski štit oko ukrajinske prijestolnice čine frizeri, mehaničari, računovođe i studenti.
Najmlađi među njima – Jaroslav Trimvančuk (23), Dmitro Ivančenko (19) i Artem Koval (22) – članovi su 31. dobrovoljačke formacije u četvrti Troješčina. Predavanja i ispiti izmjenjuju s 18-satnim smjenama na položajima protuzračne obrane.
„Mi smo prijatelji, svi to volimo raditi… Igrate se životom, znajući da ga možete izgubiti svaki dan. Ali ako vi ne odete u akciju, možda neka obitelj sutra neće biti živa”, kaže Koval u polumraku improviziranog stožera dok se iznad njih popravljaju agregati.
Dobrovoljci sklapaju ugovore s teritorijalnom obranom: zauzvrat dobivaju obuku, hranu i oružje – ali ne i plaću. Gorivo plaćaju sami, a na položaje odlaze vlastitim automobilima. Nakon tjedan dana u polju vraćaju se u svoje „devet do pet” živote.
Oružje je skromno – uglavnom puškomitraljezi i kalašnjikovi. Ipak, od 2022. godine 31. formacija i regularna vojska oborile su više od 100 ruskih dronova samoubojica i jednu raketu. „Postalo je jako teško skinuti dron kalašnjikovom, zato se stalno moramo usavršavati”, objašnjava Koval.
Sljedeći korak je – presretački dronovi. Petnaest mladića već uči upravljati letjelicama koje će se namjerno zabijati u neprijateljske UAV-e; prva ekipa treba preuzeti borbenu dužnost „u idućih nekoliko dana”, kaže Trimvančuk.
Zima je nemilosrdna. Na minus 20 stupnjeva oružje se ledi, automobili ne pale, gorivo kristalizira, a prijenosne baterije „umiru” pa ih dobrovoljci griju u džepovima da održe internetsku vezu za praćenje dronova. Jedan od ruskih napada ostavio je njihovu Troješčinu – četvrt od pola milijuna stanovnika – bez grijanja. Ivančenko je tada evakuirao stariju ženu koja je smrzavala u neboderu; nekoliko dana poslije preminula je.
Kad ne pucaju u nebo, trojac patrolira ulicama i spašava ranjene. „Dmitrovom Škodom prevezli smo civila do bolnice nakon zadnjeg raketiranja u siječnju”, prisjeća se Trimvančuk.
Sva trojica će s navršenih 25 godina biti pozvana u redovnu vojsku, no već sada, umjesto da koriste zakonsko pravo na odlazak u inozemstvo, ostaju. Koval uskoro diplomira veterinu: „Htio sam raditi sa životinjama jer su ljudi katkad nezahvalni. Danas na terenu operiram i ljude i pse koje vojnici donesu.”
Njihov je motiv jednostavan. „Učili su nas da volimo svoju zemlju… To je dom”, kratko kaže Koval.
Od dječjih crteža kojima su 2014. hrabrili vojnike na Donbasu, prerasli su u mlade ljude koji sada ti crteži vraćaju – držeći nebo iznad Kijeva otvorenim za još jedno jutro.
