Boris Šegota, rođen 1953. godine, gotovo je pola stoljeća stalno lice lošinjskog Amaterskog kazališta „Josip A. Kraljić”. Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća u studenom uručena mu je Nagrada za životno djelo Grada Malog Lošinja – priznanje koje je inicirala Zajednica Talijana s kojom godinama surađuje.
Šegota je na otočnim pozornicama debitirao 1979. u komadu „Čovjek na položaju” Fadila Hadžića, a otad je prošao sve kazališne funkcije: od glumca i redatelja do scenografa, rasvjetljivača, promotora i administratora. „Jedno od obilježja svakog grada je kazalište jer je ono ogledalo društva, pa i male sredine kao što je naša”, poručio je prilikom preuzimanja nagrade.
Usprkos umjetničkom angažmanu, cijeli je radni vijek proveo u potpuno drukčijem okruženju. Po struci je električar; zapošljavao se u brodogradilištu, potom u turističkoj tvrtki, a kolege i poslodavci ‒ kako kaže ‒ uvijek su mu izlazili ususret kako bi stigao na probe i premijere.
Od recentnijih projekata izdvaja ulogu pionira lošinjskog pošumljavanja, profesora Ambroza Haračića, u igranom dijelu dokumentarnog filma Dalibora Cvitkovića. „Cijeli sam život proveo u lošinjskim šumama, pa mi je bilo osobito drago utjeloviti čovjeka zaslužnog za to kako otok danas izgleda”, ističe.
Šegota najavljuje da se iz kazališta ne povlači: osvojena statua, poručuje s osmijehom, samo je poticaj da se s jednakom strašću nastavi igrati lampama, tekstom i scenom – onako kako čini posljednjih 46 godina.