Dinamova svlačionica ulazi u reprezentativnu stanku uz glasnu buku navijačkog nezadovoljstva. Momčad Marija Kovačevića u posljednjih pet dvoboja upisala je samo jednu pobjedu – 2:1 protiv Rijeke na Maksimiru, susret koji je ostao u sjeni rasprava o sucu Igoru Pajaču i neiskorištenom kapetanu „plavih” Josipu Mišiću.
Sezona je počela obećavajuće: četiri trijumfa bez primljenog gola, potom remi u Varaždinu. Međutim, poraz 2:1 od Gorice nakon prve reprezentativne stanke nagovijestio je probleme koje ni velika pobjeda na Poljudu ni dva europska slavlja nisu trajno prikrila. Početkom listopada stigao je novi šok – poraz od Lokomotive (2:1) na Maksimiru. Slijedila je tjesna pobjeda nad Osijekom, no kritike su postajale sve glasnije.
Vrhunac nezadovoljstva dogodio se nakon remija u Švedskoj protiv Malmöa i senzacionalnog poraza od tada posljednjeplasiranog Vukovara u Vinkovcima. Kratki predah donijela je pobjeda nad Rijekom, ali težak europski debakl 3:0 protiv Celte, praćen ligaškim posrtajem u Puli protiv Istre, ponovno je otvorio pitanje trenera.
Unatoč pritisku, predsjednik Uprave Zvonimir Boban poručio je kako ostaje pri ljetnom izboru i da će Kovačević voditi momčad i nakon stanke – ako se u međuvremenu nešto dramatično ne promijeni.
Pogled unatrag otkriva da se u Maksimiru rijetko tolerirala slična serija. U posljednjih deset godina gori niz od aktualnog izdržao je samo Nenad Bjelica u svojem drugom mandatu – čak sedam kola bez pobjede, da bi bio smijenjen odmah nakon što je to crno razdoblje prekinuo. Ante Čačić i Nikola Jurčević odlazili su nakon jedne pobjede i jednog remija u pet susreta, Fabio Cannavaro i Damir Krznar uz jednu pobjedu i dva remija, a Mariju Cvitanoviću i Zlatku Kranjčaru presudila su tri uzastopna poraza. Sergej Jakirović izdržao je dva, dok su Igor Bišćan i Ivajlo Petev morali otići već poslije jednoga.
Za razliku od današnje situacije, Bjelica je prvi put otišao sporazumno s tek jednim porazom u pet utakmica, jednako kao i Zoran Mamić u drugom mandatu. Ironično, Mamić je prvu epizodu zaključio nakon pet uzastopnih pobjeda.
Kovačević tako živi na tankoj liniji nade i strpljenja. Reprezentativna stanka donosi nužan predah, ali i neumoljiv pogled prema kalendaru: već sljedeći kiks mogao bi biti onaj koji u Maksimiru više nitko neće oprostiti.
