Jedan od posljednjih živućih simbola zlatnog doba američke zabave, Dick Van Dyke, danas je napunio okruglih 100 godina – i još uvijek, kako sam kaže, „nije spreman stati”.
Rođen 13. prosinca 1925. u Danvilleu u Illinoisu, sin putujućeg trgovca keksima napustio je srednju školu i obrazovao se u kinu. Prvi put je nastupio još tijekom Drugog svjetskog rata, zabavljajući vojnike, a ubrzo je dijelio pozornicu s imenima poput Phila Silversa i Walta Disneyja.
Popularnost je eksplodirala početkom šezdesetih: u sitcomu „The Dick Van Dyke Show” pretvarao se da se sapliće o otomane, dok je u „Mary Poppins” ostao upamćen po mangled cockney naglasku koji se, s vremenom, pretvorio u šarmantni zaštitni znak filma. U „Chitty Chitty Bang Bang” glumio je čovjeka-igračku na navijanje, a energija elastičnih udova obilježila je i brojne kasnije uloge.
Karijera mu je bila gotovo isključivo obojena optimizmom: odbio je nosivu ulogu u hororu „The Omen” smatrajući je „previše mračnom”, a i sam kaže da je najčešće glumio „zdravorazumsku, dobru verziju sebe”. Ipak, iza kulisa je vodio 25-godišnju bitku s alkoholizmom, što ne skriva, ali naglašava da ga je upravo pozitiva izvukla na površinu.
Čak i u devetom desetljeću nije stao: pojavio se u TV natjecanju „The Masked Singer”, glumio u spotu grupe Coldplay te gorljivo podupirao Bernieja Sandersa, čudeći se zašto stariji Amerikanci zaziru od socijaldemokratskih ideja. „Molim svoju generaciju da glasa za njega”, poručio je tada.
Kolegica s Broadwaya, Chita Rivera, davno je sažela njegovu misiju: „Njegov je posao u ovom životu učiniti svijet sretnijim.” Sam Van Dyke u knjizi „100 Rules for Living to 100” savjetuje da su za dugovječnost ključni dobri geni, čvrsta prijateljstva i vedar duh. „Moj je život veličanstvena poslastica. Radio sam što volim i dijelio to s publikom”, kaže slavljenik, danas prepoznatljiv po bujnoj bijeloj bradi i bore na licu koje više podsjećaju na nasmiješene brazde nego na tragove starenja.
Od klasičnog slapsticka do screwball komedije, od plesanja s pingvinima do političkog aktivizma, Dick Van Dyke ostao je ono što je bio i na početku: nesalomiva injekcija dobrog raspoloženja. Stogodišnjak jest – ali i dalje „razigrani Puck” američke kulture koji tvrdi da tajna traje samo dok publiku može natjerati na osmijeh.