Demokratska stranka suočava se s kritikom da je previše vezana uz "kult uljudnosti", što je, tvrde analitičari, pretvara u nedjelotvornu branu sve otvorenijem autoritarizmu Donalda Trumpa i njegovih saveznika.
• Bijeg teksaških zastupnika u Illinois prošlog kolovoza, kojim su republikancima onemogućili kvorum za usvajanje kongresnih izbornih jedinica, pokazao je moć neredovite, ali mirne neposlušnosti.
• Guverner Kalifornije Gavin Newsom dodatno je uzdrmao konvencije kada je predložio suspenziju neovisne povjerenstvene komisije za redistriktiranje – tijela upisanog u kalifornijski ustav – kako bi i demokrati stekli prednost sličnu onoj koju republikanci traže u Teksasu. Plan je lansirao u stilu nalik Trumpovu: velikim tiskanim slovima, podrugljivim nadimcima i AI-generiranim porukama podrške.
Takav potez ponudio je odgovor na ključno pitanje: zašto je stranci trebalo devet mjeseci da pronađe vođu otpora? Glavni razlog, navodi se, leži u „rigidnoj pristojnosti” koja paralizira stranački vrh, donatore i profesionalne krugove oko njih. Kompromis se slavi, sukob izbjegava, a hitnost iščezava.
Primjeri uspješne „neposlušnosti”
• U travnju je kandidatkinja za Vrhovni sud Wisconsina Susan Crawford otvoreno nazvala suparnika „desničarskim ekstremistom” i rugala mu se kao „Elonu Schimelu”. Neortodoksna kampanja dovela je do rekordne izlaznosti i uvjerljive pobjede.
• Suprotno tome, umjereni pristup kongresnika Tima Ryana u ohijskom senatskom okršaju 2022. ostao je u sjeni provokativnog stila JD-a Vancea, današnjeg potpredsjednika SAD-a.
Ustrajnost statusa quo ima cijenu
Autor teksta opisuje i vlastiti sukob s elitnim odvjetničkim uredom koji, tvrdi, popušta Trumpovu pritisku. Nakon što je upozorio na „demokratski štetnu” suradnju Trumpa i Palantira, dobio je otkaz, no javno prozivanje odvjetničkog sektora eksplodiralo je na društvenim mrežama i ponovno otvorilo raspravu o ulozi big lawa u eroziji institucija.
Lekcija iz prošlog desetljeća
Deset godina ranije Tea Party je dokazao da kršenje normi može donijeti izborne pobjede – republikanci su 2010. osvojili 63 mjesta u Zastupničkom domu. Trump je potom pokazao da se istom logikom može osvojiti cijela stranka: ismijavanje, uvrede i poticanje fizičkog sukoba postali su znakovi „autentičnosti”, ne diskvalifikacije.
Analitičari zaključuju da demokrati ne smiju oponašati desničarski populizam, ali da moraju odbaciti paralizirajuću pristojnost kako bi energično branili institucije – odlučno, ali bez nasilja. Istraživanje navodi da gotovo tri četvrtine demokratskih birača smatra da njihovi vođe „ne bore se dovoljno snažno” protiv Trumpove politike.
Kako se novi izborni ciklus zahuktava, izbor, tvrde kritičari, postaje jasan: ili će se demokrati osloboditi zastarjelih normi i upotrijebiti „kontroliranu neposlušnost” za oživljavanje demokracije, ili će – držeći se lijepih manira – gledati kako im institucije klize iz ruku.
