U posljednja četiri desetljeća rak štitnjače prerastao je u jednu od rijetkih malignih bolesti čija incidencija stalno raste. Podaci najveće američke onkološke baze pokazuju da se od 1980. do 2016. stopa oboljelih muškaraca povećala s 2,39 na 7,54, a žena sa 6,15 na 21,28 na 100 000 stanovnika.
Endokrina kirurginja Sanziana Roman upozorava: „Rak štitnjače ostaje jedan od rijetkih karcinoma koji s vremenom konstantno raste, unatoč napretku medicine.”
-
Val ranog otkrivanja Uvođenje ultrazvuka krajem 80-ih i tankoiglene biopsije početkom 90-ih omogućilo je otkrivanje sićušnih tumora koji su ranije prolazili nezapaženo. Epidemiologinja Cari Kitahara podsjeća da su se nekad čvorići tražili opipavanjem, dok „ultrazvuk omogućuje otkrivanje manjih čvorova, što je povećalo broj dijagnosticiranih malih papilarnih karcinoma koji se ranije ne bi mogli napipati”. Istodobno je smrtnost ostajala stabilna, što je upućivalo na pretjeranu dijagnostiku.
-
Trend više nije samo statistička iluzija Posljednjih godina i zemlje bez masovnih programa probira bilježe skok broja većih, uznapredovalih tumora, a u nekima čak raste i smrtnost. To sugerira da iza porasta stoje i drugi čimbenici.
-
Debljina kao najveći osumnjičenik Pretilost, u usponu od 80-ih, snažno je povezana s bolešću: osobe s povišenim BMI-jem imaju više od 50 % veću vjerojatnost razvoja raka štitnjače te sklonost agresivnijim oblicima. „Uočili smo da je višak tjelesne mase povezan s većim rizikom smrti od raka štitnjače”, naglašava Kitahara. Upala, inzulinska rezistencija i poremećaji hormona štitnjače najčešće se spominju kao mogući mehanizmi.
-
Zračenje – od nuklearnih nesreća do CT snimki Visoke doze ionizirajućeg zračenja u djetinjstvu dobro su poznat okidač. Nakon havarije u Černobilu oštar porast oboljele djece zabilježen je u Bjelorusiji, Ukrajini i Rusiji, a sličan je uzorak primijećen i među preživjelima atomske bombe u Japanu. Danas se pozornost usmjerava na rastući broj CT pretraga; modeli procjenjuju da bi svake godine samo u SAD-u oko 3 500 budućih slučajeva raka štitnjače moglo biti povezano upravo s tim snimanjima. „Dječja štitnjača mnogo je osjetljivija na zračenje”, podsjeća Kitahara.
-
Kemikalije i elementi iz okoliša Endokrini disruptori poput PFOA-a i PFOS-a, prisutni u tisućama industrijskih proizvoda, također su pod sumnjom, iako su rezultati studija zasad neujednačeni. Dio stručnjaka razmatra i tragove metala karakteristične za vulkanske krajeve, ali nedostaje čvrstih epidemioloških dokaza.
Zaključak „Vjerojatno promatramo multifaktorijalni fenomen”, rezimira Roman, navodeći kombinaciju okolišnih, metaboličkih, prehrambenih i hormonskih utjecaja u sprezi s genetskom podlogom. Dok se potraga za uzrocima nastavlja, stručnjaci upozoravaju na jedini dokazani potez u našim rukama: održavanje zdrave tjelesne mase.