Talijanska autorica Francesca Maria Benvenuto (1986.) u svom prvijencu „Baš ljubav” vodi čitatelja u sumorni svijet napuljskih predgrađa i Camorre kroz perspektivu petnaestogodišnjeg Zena Iaccarina. Mladić, nakon što je u samoobrani ubio vršnjaka iz suparničke bande, završava u zatvoru za maloljetnike na otoku Nisida, gdje mu profesorica talijanskog Martina predlaže da vodi dnevnik.
Dnevnički zapisi, datirani od 23. listopada do 23. prosinca 1991., otkrivaju:
• život u sirotinjskoj četvrti Forcella, stan bez prozora i nasilnog oca; • ulazak u kriminal već s deset godina kako bi prehranio majku prisiljenu na prostituciju; • nasilje koje je, prema Zenovim riječima, „nužno da bismo imali što jesti”.
Benvenuto secira društvo u kojemu se ljubav ne smije pokazivati, djeca „odrastaju“ s pet godina, a četrnaestogodišnjaci preuzimaju tuđe zločine za novac – poput Gaetana koji počini samoubojstvo nakon prve godine zatvora.
Autorica namjerno koristi pravopisno nespretnu, sirovu sintaksu kako bi autentično dočarala glas polupismenog tinejdžera. Rezultat je tekst pun crnog humora (pismo Papi, časna sestra zvana „pingvinka”) i potresnih scena koje naglašavaju kontrast između dječakove unutarnje dobrote i brutalne etikete „mladog nasilnika“.
Poruka romana jasna je: društvena ravnodušnost i sistemsko bezakonje oblikuju zločin, ali ga ne opravdavaju. „Baš ljubav” tako funkcionira kao istodobno dirljiva ispovijest i oštra kritika okoline koja dopušta da djeca biraju oružje umjesto škole. Hrvatsko izdanje donosi prijevod Ane Badurine.