Pod svjetlima reflektora improvizirane press-dvorane u splitskom škveru, vlasnik Brodosplita Tomislav Debeljak u četvrtak je gotovo sat vremena pokušavao uvjeriti novinare da je brodogradilište, unatoč dugovima i sudskim postupcima, i dalje održivo – a radnici nenadmašni u svojem poslu.
Debeljak se dan ranije nije uspio obratiti tematskoj sjednici Gradskog vijeća o stanju Brodosplita, što ga je, kaže, posebno pogodilo: „Nikoga nije briga što je splitsko brodogradilište, a što nije”, poručio je, pa dodao da ga osobito bole tvrdnje „da Tomislav Debeljak laže”.
Već na prvom pitanju o financijama priznao je proturječje: najprije je spomenuo ukupne obveze od 570 milijuna eura, a potom precizirao kako se prema državi konsolidirana dugovanja kreću „oko 100 milijuna eura”. Usprkos svemu, tvrdi da bi, „da može vratiti vrijeme, sve napravio isto”, držeći se, kako kaže, davnog obećanja „da se neće baviti korupcijom kao neki”.
O koncesiji brodogradilišta kratko je poručio: „Ako nas Split ne želi, mi ćemo se maknuti.” Naveo je da u Brodosplitu danas radi oko 300 ljudi, među kojima je manje od 20 stranaca. Od dolaska njegove tvrtke u škver, istaknuo je, nitko nije dobio otkaz, nego su se mnogi bivši djelatnici sami odlučili otići dok su povezane firme završavale u stečaju.
Emocije su kulminirale kad je, s glasom koji podrhtava, ponudio sebe kao štit za radnike: „Ako sam ja problem, a izgubio sam i brata i oca, mučite me, tucite me, lomite mi prst po prst – guštat ću u tome. Ja sam alfa mužjak, svu žrtvu ovog svijeta ću pobrati. Ali škverske radnike, koji su najbolji na svijetu i rade najbolje brodove, njih nemojte gubiti.” Nakon toga je, brišući suze, napustio prostoriju.
Iako su brojke ostale neprecizne, a sudbina koncesije otvorena, Debeljakova emotivna obrana radnika i samog škvera ostavila je snažan dojam – i otvorila nova pitanja o budućnosti najvećeg preostalog dalmatinskog brodogradilišta.