Legendarni branič Vatrenih i dvostruki prvak Europe s Milanom vratio se, u intervjuu za talijanski list, na ključne postaje karijere te otvoreno progovorio o obitelji i sinu Davidu, dječaku s Downovim sindromom.
Šimić je otkrio da je 1996. bio „nadomak potpisa” za Juventus, nakon sastanka s tadašnjom upravom torinskog kluba. Transfer ipak nije realiziran, a u Italiju je stigao dvije godine kasnije, nakon hrvatske bronce na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj.
„Prije tog natjecanja za Hrvatsku je znalo možda tri posto svjetske populacije. Mjesec dana kasnije taj je postotak skočio na 30”, prisjetio se Šimić nezaboravnog ljeta 1998., izdvajajući četvrtfinalnu pobjedu nad Njemačkom kao najemotivniji trenutak.
U Inter je prešao za 11 milijuna eura iz zagrebačkog Dinama. U svlačionici je dijelio klupu s Ronaldom, Seedorfom i Zanettijem, a Južnoamerikance opisuje kao „velike prijatelje”. Posebno se zbližio s Ivánom Córdobom, dok ga je Javier Zanetti ugostio za novogodišnje slavlje.
Prisjetio se i tadašnje modne stege u klubu: tko bi se pojavio u zastarjelim trapericama, „one bi jednostavno nestale”, a neprimjereno donje rublje završilo bi izloženo pred suigračima. Najotmjenijima smatra Kaladzea, Borriella i Pirla, dok je Brazilce – bez spominjanja imena – svrstao na dno modne ljestvice.
Nakon završetka igračke karijere 2010., Šimić se posvetio poslovnim pothvatima. Obiteljska tvrtka drži, kaže, 70 % hrvatskog tržišta velikih boca za vodu, a s bratom vodi i mrežu od 22 kafića.
Sa suprugom Jelenom ima četvoricu sinova. Trojica – Roko, Viktor i Nikolas – već su na nogometnom putu, svaki na svojoj destinaciji, dok najmlađi David, rođen s Downovim sindromom, obitelji daje posebnu snagu.
„Deset godina poslije David je vrlo samostalan, ide u školu s asistentom i piše zadaće. Svi smo puno naučili od njega”, naglašava Šimić. Dodaje da ga je sin naučio kako ljubav ne broji kromosome: „Bez Davida ne bih mogao zamisliti život.”
Nekadašnji kapetan Vatrenih time je još jednom dokazao da se najveće pobjede često odvijaju izvan travnjaka.
