Višemjesečna tišina iz Washingtona nije umirila Kopenhagen. Iako Donald Trump već neko vrijeme nije ponovio svoje hvalisanje da će Grenland pripojiti „one way or another”, visoki danski dužnosnici uvjereni su da predsjednik Sjedinjenih Država nije odustao od plana najveće teritorijalne ekspanzije od kupnje Aljaske 1867. godine.
Prema njihovoj procjeni, ambicija bi mogla prerasti u najveći potres u transatlantskim odnosima tijekom eventualnog novog Trumpova mandata. Posebno ih brine mlak odaziv nekih partnera u EU-u i NATO-u, koji grenlandske planove tretiraju kao bizarnu epizodu umjesto kao prijetnju suverenitetu i međunarodnom pravu.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron iznimka je koja je razveselila i dansko i grenlandsko vodstvo. Tijekom posjeta Nuuk-u u lipnju kratko je poručio da autonomni teritorij nije „for sale or for taking”. Ostali europski lideri, tvrde Danci, ne žele izazivati nepredvidivog američkog predsjednika dok traju pregovori o trgovini i sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu.
Irracionalno, ali stvarno Danska vlada Trumpovu fiksaciju smatra proturječnom: Rusija ni Kina trenutačno ne predstavljaju izravnu prijetnju Grenlandu, a američkim ulagačima već je otvoren pristup rijetkim zemnim metalima – no interesa gotovo da i nema. Unatoč tome, Kopenhagen vjeruje da su američke teritorijalne ambicije autentične, potaknute „neurednošću karte”: golemi, prazni otok na sjeveroistoku izgleda kao neiskorištena prilika za američku veličinu.
Grenland broji samo 56 000 stanovnika, od kojih je 89 % Inuita, a 85 % ih je u anketi u siječnju odbilo američku budućnost. To Trumpa nije pokolebalo; na pitanje o suverenitetu odgovorio je: „I’m sure Denmark will come along.” O Grenlandcima nije rekao ni riječ.
Operacija „dolar” Zabrinutost su pojačali izvještaji o američkim obavještajnim agencijama koje traže „useful” Grenlanđane sklone Trumpovu planu te o trojici američkih državljana koji su, prema danskoj javnoj televiziji, ovog ljeta pokušavali širiti animozitet prema Kopenhagenu. Zbog tih je navoda Danska u kolovozu na razgovor pozvala visokog američkog diplomata.
U Kopenhagenu ne očekuju vojne uniforme, nego milijarde dolara: ili izravnu ponudu svakom Grenlanđaninu, ili kampanju kupnje političkog utjecaja. Strahuju da bi takvo „sporohodno otimanje zemlje” ostalo bez oštre reakcije Bruxellesa.
Danska diplomacija zato traži potporu velikih europskih prijestolnica i institucija za paket sigurnosnih jamstava i održivog gospodarskog razvoja Grenlanda. Iako je teritorij još 1980-ih napustio tadašnju Europsku zajednicu, njegovi stanovnici zadržali su dansko – pa tako i europsko – državljanstvo.
„Amerikanizirani” Grenland, upozoravaju Danci, značio bi brzu eksploataciju s malo obzira prema autohtonoj kulturi, slično iskustvu Inuita na Aljasci. Ako Washington uspije precrtati granice na Arktiku, strahuju, isti bi scenarij mogli kopirati i drugi igrači širom svijeta.
Za sada se čini da je „sjeverna fronta” mirna, no u Kopenhagenu nitko ne sumnja da bi sljedeći sudar transatlantskih saveznika mogao stići upravo iz ledom okovanog Grenlanda.
