Uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, ponovno se ističe često zanemareni, ali iznimno važan prilog koji su dali branitelji podrijetlom iz Dalmacije. Premda cjelovit popis dalmatinskih boraca nikada nije objavljen, povjesničari i sudionici obrane grada podsjećaju kako su se u vukovarskom paklu 1991. rame uz rame borili dragovoljci iz Postira, Sinja, Imotskog, Zadra i brojnih drugih dalmatinskih mjesta.
Neki su na istok Hrvatske stigli iz drugih dijelova domovine, neki su putovali čak iz inozemstva, a dio njih branio je vlastite obitelji koje su se godinama prije doselile u grad na Dunavu. Zajednička im je bila, kažu suborci, „čista ljubav prema domovini”.
Za potrebe ovoga podsjećanja odabrano je osam imena – simbolična skupina koja, kroz svoja osobna junaštva, oslikava ukupni dalmatinski doprinos. Premda detalji njihova ratnog puta ostaju sačuvani u arhivima i sjećanjima najbližih, objavljeno je tek da su svakodnevno sudjelovali u borbama, dijelili posljednju streljivo i hranu, te spašavali ranjenike iz ulica koje su neprijateljske snage sustavno pretvarale u zgarišta.
Srpske postrojbe, potpomognute JNA i četničkim paravojnim skupinama, razarale su Vukovar kuću po kuću, ulicu po ulicu. Kronike bilježe da su se civili – žene, djeca i stariji – našli na meti neselektivnih granatiranja, a noću su, svjedoče preživjeli, naoružane skupine „odvodile i klale” zatočene stanovnike. Upravo u tom okruženju, Dalmacija je, ističu branitelji, dala svoj prepoznatljiv otpor: odlučnost „da se ne prepusti ni pedalj zemlje dok ijedan od nas može stajati”, kako se danas prisjeća jedan od anonimnih suboraca.
Dok Vukovar i dalje zbraja posljedice jednoga od najtežih ratnih razaranja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, Dalmatinci koji su ondje stali na prvu crtu ostaju dio zajedničkog sjećanja. Njihov primjer, napominju povjesničari, podsjeća da su u obrani grada sudjelovali ljudi iz svih krajeva Hrvatske, ujedinjeni tada možda jače nego ikada – u jednostavnoj želji da obrane slobodu.