Rođen u Kovačkoj ulici, Marko Ostarčević bilježi životnu putanju kakvu ni najmaštovitiji scenaristi ne bi lako složili. Bivši košarkaš Zadra, trostruki suprug i otac sedmero djece danas – u 84. godini – ponovno šeta kalama rodnoga grada.
Ostarčević je 1956. godine s tek stotinu franaka u džepu otputovao u Pariz, grad iz snova. Ondje je prvo radio u hotelu na Azurnoj obali, a potom otvorio vlastitu tvrtku za dekoracije, selio se u Madrid, zarađivao dobro i skupljao dojmljivu zbirku uspomena.
„Charles de Gaulle, njega sam poznavao. Znao sam Jacquesa Chiraca. Chirac mi je bio prijatelj. Od Julija Iglesiasa, Placida Dominga… Tamo smo mi noći i noći haračili. To je bio život”, prisjeća se gostiju iz albuma prepunih fotografija sa svjetskim zvijezdama.
Slavni bonvivan i danas prima ljubavna pisma. Poštar Krešimir Skočić potvrđuje: „Nego što, iz cijelog svijeta mu ih šalju.” U stanu se tiskaju police s odijelima, tisuće kravata i marama, dok on u šali dodaje kako nikad nije zapalio cigaretu niti se napio.
Prijatelji ističu njegovu zaraznu energiju. „Društven je, otvoren, komunikativan, prošao je svijet, jako puno toga zna, zanimljiv je, otvorenog duha”, govori Zadranin Igor Radeka.
Za sebe Ostarčević ima jednostavnu formulu: „Pojesti, popiti i dobro društvo. To je dalmatinska lozinka, to je – budi dobar i ponašaj se kako treba.”
Nakon desetljeća života dvjesto na sat, „dalmatinski Casanova” vraća se korijenima – jednako elegantan, pričljiv i spreman na novu turu uspomena uz zadarsku rivu.