Britanski list ovih je dana objavio niz pisama čitatelja koji, potaknuti nedavnom konferencijom Konzervativne stranke, bez zadrške prokazuju krizu identiteta na desnom centru.
• David Redshaw iz Saltdeana podsjeća da se „pravi, jednonacionalni konzervativci” nisu ugasili tek dolaskom Borisa Johnsona, nego onog trenutka kada je 1979. na vlast stigla Margaret Thatcher. Po njemu je upravo tada počelo 45-godišnje poglavlje neoliberalizma koje je britanskom društvu ostavilo „rekordnu nejednakost, načete javne službe i bijeg kompanija preko granice”. Unatoč sadašnjoj konfuziji u stranci, Redshaw zaključuje kako se ne treba kladiti protiv upornosti thatcherizma – „englesko biračko tijelo oduvijek pokazuje sklonost mazohizmu i prihvaćanju vlastitog mjesta”.
• Des Senior iz Devona ismijava obećanje ministrice Kemi Badenoch da će ukinuti porez na promet nekretnina za prvu kuću. Stranka koja se hvali fiskalnom odgovornošću, navodi on, stvara novi manjak dok je javni dug već na razini oko 100 % BDP-a, a kamate pojedu gotovo isti iznos kao državno financiranje obrazovanja. Senior upozorava da bi ukidanje poreza samo poguralo cijene kuća naviše jer bi kupci razliku preusmjerili u viši kredit – „ekonomska nepismenost torijevaca i dalje zapanjuje”.
• Lord William Wallace podsjeća vodstvo da rast državne administracije od Brexita nije slučajan. „Trebalo je shvatiti da će izlazak iz EU-a zahtijevati dodatne službenike koji će preuzeti regulativu i otvoriti desetke bilateralnih pregovora s europskim susjedima.”
• Les Bright iz Exetera priznaje kako bi „odrasla stranka desnog centra” bila nužno zlo, ali odbacuje ideju da birači ponovno „zapnu za nos” i glasuju za torijevce samo da se sustav održi.
• Katy Jennison iz Oxfordshirea kratko se pita: ako nam treba umjerena desnica, nije li upravo to ono što današnji Laburisti pokušavaju postati?
• Peter Brooker iz jugoistočnog Londona datum početka „truleži” vidi u 2019., kada je Boris Johnson izbacio umjerene zastupnike koji su se usudili kritizirati kurs oko Brexita.
Kroz različite tonove – od sarkazma do rezignacije – pisma slikaju isto raspoloženje: Konzervativna stranka se lomi između naslijeđa Thatcher i suvremenih izazova, dok se birači sve teže pronalaze u njezinoj ponudi. Ako je suditi po ovim glasovima, obnova će zahtijevati više od novih slogana i poreznih darova – prije svega priznanje vlastitih pogrešaka.