Četrdesettrogodišnja Splićanka bez zadrške priznaje: „Četrdeset i tri su mi godine i dalje živim s roditeljima. Pomalo porazno reći, ali takva je moja realnost.”
Njezina priča presjek je trenda koji već godinama bilježe europske statistike. Prema posljednjim podacima Eurostata, čak 78 posto Hrvata u dobi od 18 do 34 godine i dalje živi s roditeljima – uvjerljivo najviše u Europskoj uniji. Dok se muškarci u Hrvatskoj najčešće osamostaljuju tek oko 35. godine, a žene tri godine ranije, prosjek za cijelu Uniju znatno je niži i kreće se oko 26 godina.
Premda se za skupinu „40 plus” koja još uvijek ne napušta obiteljsko gnijezdo ne vode posebne brojke, iz osobnih svjedočanstava razvidno je da ih nije malo. Splićanka s početka priče uzrok vidi u – globalnoj stambenoj krizi.
Rekordni rast cijena nekretnina, osobito na obali, mnogima je kupnju stana pretvorio u nedostižan san, a ni najam više nije opcija: mjesečne najamnine prate vrtoglavi rast vrijednosti kvadrata. Rezultat je začarani krug: plaće ne prate poskupljenja, a kreditna zaduženja za prosječne radnike postaju prevelik teret.
„Stan mogu samo sanjati”, rezimira naša sugovornica, ističući da se unatoč stabilnom poslu i urednim primanjima ne usuđuje ući u višedesetljetnu stambenu obvezu.
Dok ekonomski stručnjaci upućuju na potrebu državnih programa pristupačnog stanovanja i učinkovitije regulacije tržišta najma, svakodnevica velikog broja odraslih Hrvata ostaje ista: povratak iz posla u dječju sobu koja je odavno prerasla njihovu dob.