Reforma visokog obrazovanja poznata kao Bolonjski proces prije točno 25 godina krenula je iz talijanskog grada čijim se sveučilištem zapadna Europa ponosi još od 1088. godine. Danas Europski prostor visokog obrazovanja (EHEA) okuplja 49 država, među njima i Hrvatsku, koja je inicijativi pristupila 2001., a prve „bolonjaše” upisala 2005./2006.
Ključne postavke • 19. lipnja 1999. potpisana je Bolonjska deklaracija, temelj stvaranja zajedničkog sustava studija, diploma i mobilnosti. • Sustav ECTS bodova uveo je jasan zbroj studentskih obveza; prelazak u višu godinu sada ovisi o matematički točnom prikupljanju bodova. • Fokus se s usvajanja činjenica pomaknuo na razvoj kompetencija i ishoda učenja. • Odnosi nastavnika i studenata postali su partnerski, a studenti su uključeni u gotovo sva sveučilišna tijela i imaju vlastitog pravobranitelja.
Šire posljedice Reforma je otvorila vrata jačoj međunarodnoj suradnji: zajedničkim projektima, razmjenama i umrežavanju, što studentima donosi stručnu praksu i interkulturnu osjetljivost. Uz lakši prelazak granica unutar EHEA, studenti danas brže ulaze na tržište rada. U Hrvatskoj pritom često privremeno popunjavaju manjak radne snage u turizmu, ugostiteljstvu i trgovini.
Istodobno, sveučilišta se – u ozračju globalne „marketizacije“ obrazovanja – natječu za upis što većeg broja polaznika, a u stručnoj se literaturi udomaćila tvrdnja o „studentu klijentu“. Nastavnici, pak, skupljaju bodove za napredovanje u zvanjima, često u uvjetima koji ne potiču znanstvenu izvrsnost.
Stari temelj, nova pravila Bolonjski proces nosi ime grada čije je Sveučilište, osnovano inicijativom samih studenata, preraslo u simbol akademske slobode. Na glavni Trg u Bologni 1988. se, povodom 900. obljetnice, okupilo 430 europskih i 372 izvaneuropska rektora te potpisalo Magna Charta Universitatum – svečano priznanje neovisnog i slobodnog poučavanja.
Danas je povijesna palača Archiginnasio, nekada zajedničko središte svih studija, pretvorena u gradsku knjižnicu i turistima zanimljiv Anatomski teatar. Samo Sveučilište se širi po cijelom gradu i regiji, naglašavajući autonomiju nastave i istraživanja.
Kontroverze ostaju Pristalice reforme ističu praktičnost i bolju zapošljivost diplomanata, dok kritičari upozoravaju na gubitak „pravog znanja“ kad praksa nadjača teoriju. Bečki filozof Konrad Paul Lissmann u eseju „Teorija neobrazovanosti” podsjeća da bez uravnotežene sinergije prakse i teorije nema izvrsnosti – naročito u društveno-humanističkim znanostima.
Iako je Hrvatska „uhvatila ritam“ s Europom, primjena „bolonje“ i dalje traži stalno preispitivanje i prilagodbu. Nakon četvrt stoljeća jasno je, međutim, da je reforma nepovratno promijenila način na koji kontinent uči, predaje i gradi karijere.