Novo međunarodno istraživanje potvrđuje da veći udio zelenih površina u gusto izgrađenim sredinama može prepoloviti količinu topline zarobljene u betonu i asfaltu.
Znanstvenici objašnjavaju da krošnje blokiraju dio Sunčeva zračenja i hlade površine, dok kroz transpiraciju stabla otpuštaju vlagu koja dodatno snižava temperaturu zraka. U prosjeku se pokazalo da ulični drvoredi i parkovi mogu spustiti osjet topline za nekoliko stupnjeva te tako ublažiti efekt „urbanog toplinskog otoka”.
Ipak, autori rada upozoravaju da sadnja nije univerzalni lijek. Gusto zasađene krošnje, osobito među visokim zgradama, ponekad smanjuju prirodnu cirkulaciju zraka i stvaraju mikro-zone u kojima se toplina zadržava. Stoga urbanisti moraju birati odgovarajuće vrste, prilagoditi razmak između stabala i voditi računa o dominantnim vjetrovima.
Analiza također pokazuje da rezultati variraju ovisno o klimi i gustoći gradnje. Mediteranski gradovi poput Splita ili Dubrovnika imaju drugačije potrebe od kontinentalnih središta poput Zagreba, jer jače ljetno sunce i uske kamene ulice zahtijevaju specifične kombinacije zelenila i prozračnih koridora.
Europa posljednjih godina bilježi sve češće toplinske valove, a i u hrvatskim se gradovima ljeti redovito prelazi 35 °C. Mnogi gradovi zato šire parkove, uvode zelene krovove i sadnjuju drvorede ne samo radi ugodnije klime, nego i kako bi smanjili potrošnju energije za klimatizaciju, pročistili zrak i podigli kvalitetu života.
Ključna poruka studije: drveće jest moćan prirodni klima-uređaj, ali samo kad je posađeno u pravoj kombinaciji vrsta, razmaka i prostornog rasporeda.