Najnoviji sukob između 405 bivših zastupnika Europskog parlamenta i same institucije – zbog zahtjeva za još većim mirovinskim isplatama iz propalog dobrovoljnog fonda – ponovno je otvorio pitanje koliko Europa plaća vlastite političare i što zapravo dobiva zauzvrat.
• Trošak jednog zastupnika
– Osnovna bruto plaća: oko 10.075 eura mjesečno.
– Paušal za "opće troškove" ureda: 4.950 eura.
– Dnevnice za rad u Bruxellesu ili Strasbourgu: približno 350 eura po danu.
– Iznos za osoblje: do 30.769 eura mjesečno.
Ukupno, jedan mandatni predstavnik može koštati više od 180.000 eura godišnje, bez ikakva jamstva o učinku.
• Standardne mirovine
– Formula: 3,5 % plaće po godini staža.
– Nakon jednog petogodišnjeg mandata: oko 1.760 eura bruto mjesečne mirovine.
– Tri mandata (15 godina): približno 5.300 eura mjesečno, odnosno 52,5 % bivše plaće.
– Četiri mandata (20 godina): gornji limit od 70 % plaće, oko 7.050 eura mjesečno.
Ove brojke daleko nadmašuju prosječne zamjenske stope u većini država članica, koje nerijetko padaju ispod 50 % prijašnje zarade.
• Propali dobrovoljni fond Fond zatvoren 2009. omogućavao je dodatnih 2.000–3.600 eura mjesečno. Dvije trećine uplata pokrivao je sam Parlament. Kad se kapital istopio, institucija je prepolovila isplate, što je potaknulo aktualnu tužbu 405 bivših zastupnika – primjer koji kritičari nazivaju „privilegijem bez odgovornosti“.
• Komisija kao najskuplji dvorac Predsjednica Europske komisije prima oko 31.250 eura bruto mjesečno (više od 375.000 eura godišnje), a povjerenici između 25.900 i 28.000 eura. Paket uključuje dodatke za preseljenje, reprezentaciju i odlazak s dužnosti, što ukupni trošak čini još većim.
• Širi kontekst Dok se Europska unija suočava s ratom na istoku kontinenta, energetskom krizom i raspravama o korištenju zamrznutih ruskih deviznih pričuva, ključne odluke donose se iza zatvorenih vrata Europskog vijeća i Komisije. Europski parlament, iako bi trebao biti središte demokratskog nadzora, sve češće izgleda kao skupi promatrač.
Kritičari stoga sve glasnije traže „asketski režim“ za europske institucije – ograničavanje privilegija sve dok rezultati ne postanu vidljivi i mjerljivi. Bez toga, upozoravaju, Bruxelles riskira daljnje udaljavanje od građana čije povjerenje želi zadržati.