Europska komisija priprema prijedlog izmjene Europskog klimatskog zakona kojim bi prvi put dopustila da se dio ciljeva smanjenja stakleničkih plinova ostvari financiranjem projekata u zemljama izvan Unije.
Prema nacrtu, koji bi službeno trebao biti objavljen 2. srpnja, novi cilj za 2040. godinu postavlja se na 90 % niže emisije u odnosu na 1990., ali državama članicama, tvrtkama ili samoj EU dopušta se da do tri postotna boda tog cilja ostvare kupnjom tzv. ugljičnih kredita u siromašnijim državama.
• Njemačka je u pregovorima vlastite koalicije iznjedrila granicu od 3 %, a tu brojku sada preuzima i Komisija.
• Francuska smatra da je plafon od tri boda prenizak. „Smatramo da bi se moglo ići iznad toga”, poručio je dužnosnik francuskog Ministarstva za ekološku tranziciju, ne precizirajući želi li 5 ili 10 %.
• Potporu kreditima dosad je javno dalo najmanje deset država, uključujući Finsku, čija je ministrica Sari Multala upozorila da europske šume zbog suše, štetnika i prekomjerne sječe više ne upijaju, nego ispuštaju CO₂.
Skeptici upozoravaju da bi oslanjanje na kompenzacije usporilo dekarbonizaciju na europskom tlu. Neovisno znanstveno savjetodavno vijeće EU-a ocijenilo je da bi krediti „doveli u pitanje integritet” klimatskih ciljeva, a potpredsjednica Komisije zadužena za klimu Teresa Ribera također je izrazila rezerve.
I unutar zagovornika postoji razilaženje: • Francuska nema čvrstu preferenciju, otvorena je i za „prirodna rješenja” poput pošumljavanja ili zatvaranja termoelektrana na ugljen. • Njemačka pak inzistira na „trajnim” rezovima emisija i projektima „visoke kvalitete”, što podrazumijeva otpor prema kratkotrajnim šumskim projektima.
Europski povjerenik za klimu Wopke Hoekstra, prema svjedočenjima iz nekoliko prijestolnica, aktivno promiče opciju inozemnih kredita te je upravo on tijekom razgovora s Berlinom i Parizom spomenuo granicu od tri postotna boda.
Komisija prijedlog još ne komentira, a konačnu riječ imat će države članice i Europski parlament. Dok jedni ugljične kredite vide kao nužan ventil za industriju i način da se nadomjesti slabljenje europskih šumskih ponora ugljika, drugi strahuju da bi popustljivost prema inozemnim projektima mogla potkopati samu srž europske zelene tranzicije.