Glumac i redatelj Bradley Cooper nastavlja istraživati granicu između pozornice i privatnog života. Nakon „A Star Is Born” i „Maestra”, njegov treći autorski projekt „Is This Thing On?” prati muškarca koji slučajno otkrije stand-up i – dok pokušava spasiti vlastiti brak – mora naučiti slušati publiku jednako pažljivo kao i svoju bivšu suprugu.
Glavnu ulogu tumači Will Arnett. Da bi uvjerljivo prikazao Alexa Novaka, rastavljenog pedesetogodišnjaka koji pristaje na pet minuta nastupa samo da izbjegne ulaznicu, Arnett je šest tjedana odlazio na open-mic večeri diljem New Yorka, čak pet puta tjedno.
„Svaki put kad komičar izađe na pozornicu, skače s litice”, opisuje Arnett iskustvo. Jedne je večeri „pokidao”, publika ga je obožavala; nekoliko blokova dalje iste je fore izveo pred drugom publikom i – kako kaže – „osjetio kako mi duša napušta tijelo”.
U klubu ga je tada, kroz smijeh u zadnjem redu, bodrio sam Cooper, koji u filmu glumi Alexova narcisoidnog prijatelja nadimka Balls. U publici je bila i pjevačica Andra Day (filmska Christine), očarana načinom na koji je Arnett „tijelom upijao tišinu dvorane”.
Središnji je odnos ipak onaj s Tess, koju tumači Laura Dern. Nakon slučajnog susreta u komičarskom podrumu, Tess ponovno vidi iskru čovjeka za kojeg se udala. „Film me podsjetio da se veza stalno mora nanovo graditi – mi smo, naposljetku, organizmi u stalnoj evoluciji”, kaže glumica.
Inspiracija iz Liverpoola Priča je labavo nadahnuta putom britanskog komičara Johna Bishopa, koji je prvi stand-up nastup odradio upravo da ne plati ulaz, potom ga pretvorio u svojevrsnu terapiju i na kraju vratio suprugu u publiku – i u život. Ključna razlika? Bishop je postao zvijezda; Alex, šale se autori, još mora „postati stvarno smiješan”.
Cooper u e-poruci ističe ono što povezuje sva tri njegova filma: „Umjetnički izraz traži ranjivost koja otkriva ono duboko ljudsko. Trenutak zaljubljivanja događa se kad ta istina postane vidljiva.”
Osobni ulog Za Arnetta je projekt i privatna inventura: podijelio je s publikom elemente vlastitog razvoda iz 2012., priznajući da je scenarij „otvorio stare rane, ali i dao novi alat za njihovo zacjeljivanje”.
Dok američki kasnonoćni talk-showovi, od Stephena Colberta nadalje, završavaju ili strepe za budućnost, Arnett ostaje pribran: „Dvorski luda oduvijek provjerava zadovoljava li kralja. Možda nas to samo tjera da budemo domišljatiji.”
Na setu se domišljatost pokazuje kao preduvjet preživljavanja – bilo na pozornici pred tihom publikom, bilo u svakodnevici dvoje ljudi koji pokušavaju ponovno naučiti voljeti se usred vlastitih mana. „Is This Thing On?” tako postaje i ljubavno pismo neuspjelim forama, ali i podsjetnik da bol, kad se podijeli kroz smijeh, zna zvučati kao novi početak.