Tri četvrtine zaposlenih u Hrvatskoj – njih 74 % – prošlog su Božića očekivale božićnicu, što je znatno manje od 86 % koliko ih je tu jednokratnu nagradu primilo godinu ranije. Iznos na koji su računali bio je u prosjeku 464 eura, odnosno 65 eura više nego što je prosječno isplaćeno dvije godine prije.
Jedan od onih kojima je dar stigao na vrijeme je i strani radnik zaposlen u maloprodajnom lancu Studenac. Ne skrivajući oduševljenje, zahvalio je poslodavcu i zemlji koja ga je primila: „Hvala Studencu za božićne poklone”. Prema riječima radnika, gesta mu je potvrdila da je njegov trud prepoznat i cijenjen.
Stručnjaci ističu da božićnica, iako često simbolična, ima snažan emotivan učinak. Pritom osobito znači onima koji rade daleko od kuće, jer im signalizira da su dio kolektiva i lokalne zajednice.
Unatoč padu udjela poslodavaca koji isplaćuju božićnice, povećanje prosječnog iznosa sugerira kako poslodavci nastoje zadržati motiviranost radnika barem kroz izdašnija pojedinačna iznosa. Brojke, međutim, pokazuju i sve dublji jaz: dok jedni radnici primaju bogate poklone, drugi ostaju bez ikakvog blagdanskog dodatka.
Za radnike poput zaposlenika Studenca, svaka isplata – koliko god mala – predstavlja priznanje koje prelazi granice materijalnog i potiče osjećaj pripadnosti, što je mnogima važnije od samog iznosa na platnoj listi.