Ribarski brod „Srdela” s osam članova posade plovi od Malog Lošinja prema istarskim lovištima, ali kapetan Kristijan Uhač priznaje da svako isplovljavanje sve više nalikuje lutriji.
„Možemo sat vremena voziti, a možemo i sedam ili osam sati tražiti”, opisuje Uhač noći provedene u potrazi za plavom ribom koju lovi plivaricom. Premda je na moru više od tri desetljeća, iskusni ribar Đani kaže da se s ovakvom neizvjesnošću još nije susreo: „Ovo se nikada nije događalo da ne bacimo mreže.”
Tijekom nedavne noćne smjene posada se nakon sati pretraživanja vratila u luku bez da je mrežu uopće spustila u more. Razlog? Ribu su, tvrde, istjerali grabežljivci i neobjašnjive promjene u morskom ekosustavu. „U zadnje vrijeme sve češće nema ribe. Puno je predatora, riba se rastjera i nema smisla ostati”, zaključuje kapetan.
Na brodu vlada pravilo da se dobra atmosfera mora održati pod svaku cijenu – osobito kad ulov izostane. Kuhar Bernard o tome skrbi kulinarski: za večeru sprema ćufte, dok je „riba za marendu” tek duhovita želja, a ne stvarnost.
Ribari upozoravaju da je količina ribe na njihovim tradicionalnim poštama primjetno pala i strahuju koliko će ovakav način ribolova još biti održiv. Dok se brodovi poput „Srdela” vraćaju praznih mreža, pitanje je hoće li nadolazeće sezone donijeti rješenja ili dodatnu neizvjesnost za one čiji se život odvija između vala i mreže.