Dok hrvatske kuće mirišu na puricu, medenjake i borove iglice, mnogi narodi Božić dočekuju prizorima koji bi nas zatekli.
• Japan – obiteljski objed bez pržene piletine iz poznatog lanca smatra se gotovo nezamislivim, pa se porudžbine zaključuju tjednima unaprijed.
• Norveška – na Badnjak se sve metle skrivaju kako ih, prema vjerovanju, ne bi ukrale vještice i zli duhovi.
• Češka – neudane djevojke bacaju cipele preko ramena; ako vrh cipele završi prema vratima, udaja je na vidiku.
• Njemačka i Austrija – ulicama lutaju zastrašujući Krampusi s lancima i šibama, a u austrijskim selima mladići i počaste prolaznike ponekim udarcem.
• Ukrajina – božićno drvce kite paukovim mrežama kao simbolom sreće i blagostanja.
• Španjolska – u jaslicama se nalazi malena figurica čovjeka u „nuždi”; neobičan prizor navodno donosi obilje.
• Island – legenda o divovskoj mački Jólakötturinnu plaši djecu koja za blagdane ne dobiju novu odjeću.
• Švedska – svake godine podiže se golema slamnata koza koju mještani uoči Nove godine najčešće – zapale.
• Finska – Badnjak se ne može zamisliti bez ritualnog odlaska u saunu radi tjelesnog i duhovnog pročišćenja.
• Čile – obitelji Badnju večer provode na groblju u pratnji svijeća i glazbe, odajući počast preminulima.
• Filipini – božićna sezona počinje u rujnu i proteže se mjesecima, najdulje na svijetu.
• Švicarska – skupine prolaze selima, udaraju štapovima i zvone kako bi otjerale zle sile i prizvale sreću.
• Nova Škotska (Kanada) – božićni stol krasi jastog umjesto purice.
• Venezuela – djeca na jutarnje mise dolaze rolajući se ulicama; ponekad ih za nožni palac vuku koncem kako ne bi zaostala.
Šarolikost običaja, od spaljene slamne koze do „mobilnog” odlaska na misu, pokazuje da blagdanski duh širom svijeta diše istom željom: povezati ljude – makar to značilo sakriti metlu ili pustiti divovsku mačku u priču.