Iskustva nekoliko bosanskohercegovačkih žena koje su otišle u Siriju u vrijeme širenja tzv. Islamske države otkrivaju koliko je put od romantičnih predodžbi o „ratnicima vjere” do brutalne stvarnosti kratak i poguban.
Atlantska inicijativa u svojoj novoj publikaciji „Narratives of Bosnian Women in and Beyond ISIL” bilježi rijetke ispovijesti povratnica. Njihove priče potvrđuju složen splet motiva – od emocionalne praznine i želje za pripadnošću do manipulacije vjerskim idealima – ali i težinu života nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu.
• Suhejla (39) priznaje da je „od prvog dana shvatila gdje je došla”. Umjesto obećanog „života vođenog vjerom” doživjela je izolaciju, nasilje i prisilna javna pogubljenja. „Molila sam se da sve završi jednim udarom bombe”, kaže kroz suze.
• Lejla, Ajla, Ehlimana i Selma dijele slične sudbine: emotivnu ranjivost koja ih je odvela u Siriju, razočaranje nakon susreta s brutalnim režimom te dugotrajne posljedice traume.
Po povratku ih, umjesto pomoći, dočekuju stigma, birokratske prepreke i nedostatak institucionalne podrške. Stručnjaci upozoravaju da proces reintegracije zahtijeva strpljenje, empatiju i kontinuiranu stručnu pratnju.
Ti glasovi podsjećaju koliko su tanke granice između potrage za smislom i ponora manipulacije – i koliko je cijena pogrešnog sna visoka, čak i kada se preživi ratni pakao.