U hrvatskim bolnicama još uvijek nema jedinstvenog sustava za praćenje neželjenih ishoda liječenja premda su na to zakonski obvezane.
Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, svaka zdravstvena ustanova mora voditi registar neželjenih ishoda. No najveća bolnica u zemlji, KBC Zagreb, priznaje da pojam nije „jasno i precizno definiran”, a nacionalni informacijski okvir ne postoji. Rezultat je da ustanove proizvoljno prate pokazatelje – od smrtnosti i reoperacija do ponovnih prijama – pa su podaci neujednačeni i teško usporedivi.
Određeni neočekivani događaji, poput samoubojstva unutar bolnice, pogrešne radioterapije ili ostavljenog kirurškog instrumenta, moraju se prijavljivati Ministarstvu zdravstva kroz kvartalna izvješća. Ipak, to ne rješava širu sliku ishoda liječenja ni kvalitete skrbi.
Jedino je KBC Rijeka dostavio konkretne brojke: u 2024. zabilježio je osam neželjenih ishoda povezanih s komplikacijama liječenja, dok je mišljenje o smrti izrađeno za svih 1 398 pacijenata preminulih te godine.
Predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, Jasna Karačić, upozorava: „Neprihvatljivo je da bolnice i dalje sustavno ne prate ishode liječenja… Pacijenti imaju pravo znati što mogu očekivati i gdje će dobiti najbolju moguću skrb.” Poziva Ministarstvo da uvede standardizirani sustav praćenja i javne objave rezultata, uključujući ishode koje prijavljuju sami pacijenti, praksa koja je u razvijenim zemljama već uobičajena.
Stručnjaci s Rebra također podržavaju uvođenje nacionalnog registra kliničkih ishoda. Smatraju da bi precizno normiranje pojma „neželjeni ishod” i centralizirano prikupljanje podataka omogućili transparentnu usporedbu bolnica, potaknuli poboljšanje kvalitete i pridonijeli racionalnijem trošenju novca u zdravstvu.