Alen Bokšić danas puni 56 godina, a njegov neobičan način predstavljanja na Akademiji HNS-a i dalje se prepričava. Tada je pred kolegama rekao: „Ja sam Alen Bokšić, igrao sam za Hajduk i u nekim manjim klubovima… nadimak mi je Boka i Boka Legendo, a ovdje sam jer želim opet biti Alen Bokšić!”
Rođeni Makaranin ponikao je u Zmaju iz Makarske, a u profesionalnoj karijeri nosio je dresove Hajduka, Canna, Olympique Marseillea, Lazija, Juventusa te Middlesbrougha. Devedesetih se ubrajao među najboljim europskim napadačima, a prelaskom u Middlesbrough postao je najplaćeniji nogometaš engleske Premier lige sve dok ga nisu sustigli novi transfer-rekordi.
Posebno je upamćen njegov put između Lazija i Juventusa: torinski klub doveo ga je za oko 21 milijun maraka, da bi ga već iduće sezone prodao natrag Laziju za tri milijuna više. Taj potez smatra se jednim od majstorskih poteza Luciana Moggija u eri bujanja tržišta nogometaša.
Iako je s Marseilleom osvojio Ligu prvaka 1993., a s Juventusom Interkontinentalni kup 1996., Bokšić često ističe da mu je najdraži trofej onaj s Hajdukom. U „ratnom” finalu Jugokupa 8. svibnja 1991. zabio je jedini pogodak protiv Crvene zvezde za 1:0, nakon što je pretrčao Belodedicija i pogodio mrežu Stevana Stojanovića.
Navijači Hajduka u jednom su trenutku zazivali da postane i predsjednik kluba – na Poljudu je visio transparent „Bokšić for president” – no bivši napadač izabrao je mirniji život daleko od svakodnevne nogometne buke. Posljednji put se aktivnije angažirao 2007., kao dio neslužbenog kolektivnog sportskog vodstva uz Štimca, Bilića, Asanovića, Šurjaka i Ercega, kada je želio dovesti talijanskog napadača Massima Maccaronea. Transfer se nikad nije realizirao.
Uspomene i statistike možda blijede, ali Bokšićeva rečenica – da je igrao „za Hajduk i u nekim manjim klubovima” – ostaje simpatičan podsjetnik na skromnost napadača čije su lopte završavale u mrežama diljem Europe. Sretan rođendan, Boka!
