Prije točno osam mjeseci, 24. siječnja 2025., Hrvatska je povela regionalni val bojkota trgovina. Cilj je bio jednostavan – pritisnuti lance zbog učestalih i, kako su potrošači tvrdili, pretjeranih poskupljenja koja su gutala sve slabiju kupovnu moć. Ideja se munjevito proširila jugoistočnom Europom, a prazna parkirališta ispred trgovačkih centara nakratko su postala svakodnevica.
Danas, međutim, posljedice bojkota teško je uočiti. Inicijativa je praktički nestala iz javnog prostora, a podsjetnik na nju osvanuo je tek u kratkom upitu jednog korisnika na društvenoj mreži Reddit: „Što se dogodilo s bojkotom? Zar je to priča koja je trajala samo nekoliko dana?“
Objava je otvorila bujicu komentara, od ravnodušnih do ogorčenih. Neki su brutalno zaključili: „Kao i sve u državi, krepalo prije nego počelo.“ Drugi su tvrdili da je bojkot propao jer „Hrvati imaju novaca, samo volimo kukati“, navodeći kako su trgovački centri i tržnice ponovno puni.
Dio komentatora krivnju je prebacio na konfuziju koju su, tvrde, potaknule same trgovine: „Dućani su napravili brdo lažnih stranica s različitim datumima za bojkote, ljudi se zbunili i sve se izmiješalo.“ Pojavila se i usporedba s prosvjedima u susjednim zemljama: „Ljudi u Beogradu prosvjeduju od veljače, na ulicama, a vi cendrate jer je susjed otišao u Konzum u utorak.“
Ipak, među stotinama poruka našla su se i pozitivna svjedočanstva. Jedan korisnik tvrdi da je, zahvaljujući bojkotu, osobnu potrošnju smanjio za 30 %, dok drugi savjetuje: „Umjesto bojkota budite racionalni. Ako lubenica košta euro po kili, nemoj je kupiti. Ako gablec košta 10 eura, skuhaj doma i donesi na posao.“
Nešto stariji sudionici rasprave podsjetili su i na gotovo zaboravljen alat kolektivnog pritiska – internetske stranice za usporedbu cijena – postavljajući pitanje koristi li ih itko danas.
Sudbina pokreta, koji je jednom prijetio postati masovni potrošački bunt, zasad je jasna: bojkot se ugasio, cijene i dalje rastu, a rasprava o tome tko je kriv preselila se na ekrane. Hoće li se nezadovoljstvo ponovno preliti iz online prostora na prazna parkirališta, ostaje otvoreno – no iskustvo s početka godine pokazuje da entuzijazam potrošača može biti kratkog daha.