Britanski punk dvojac Bob Vylan i dalje brani kontroverzni povik „Smrt, smrt IDF-u” koji je odjeknuo na Glastonburyju u lipnju. U prvom intervjuu nakon festivala, koji je vodio Louis Theroux, frontmen benda Pascal Robinson-Foster (umjetničkog imena Bobby Vylan) poručio je da ne osjeća ni trunku kajanja.
„Kad bih sutra opet svirao na Glastonburyju, ponovio bih isto. Ne žalim ni najmanje. Učinio bih to sutra, dvaput nedjeljom”, rekao je glazbenik, istaknuvši da je „odgovor na patnje Palestinaca važniji od povrijeđenih osjećaja desnih političara i medija”.
Povik upućen Izraelskim obrambenim snagama (IDF) izazvao je oštre osude festivala i britanskog premijera Keira Starmera, koji ga je nazvao „gnusnim govorom mržnje”. Uslijed pritiska:
• agencija UTA raskinula je ugovor s bendom, • američki State Department povukao im je vize, pa je otkazana sjevernoamerička turneja.
Intervju je snimljen 1. listopada, prije napada na sinagogu u Manchesteru 2. listopada i prije prekida vatre u Gazi 10. listopada. Robinson-Foster tvrdi da na samom festivalu nije bilo negativnih reakcija: „Sišli smo s pozornice i sve je bilo normalno. Čak su nam BBC-evi zaposlenici govorili: ‘Bilo je fantastično!’.”
Odgovarajući na kritike Damona Albarna iz Blur-a, koji je povik nazvao „jednim od najvećih promašaja koje sam vidio”, Vylan uzvraća da je takva ocjena „razočaravajuća i lišena samosvijesti”. Posebno ga je pogodila Albarnova usporedba s „marširanjem gusaka”: „Taj se izraz koristi isključivo za nacističku Njemačku, i smatram da je odvratan.”
Robinson-Foster objasnio je da je birana rima: „‘End, end the IDF’ ne rimuje se, ne bi zaživjelo. Mi smo zabavljači, ja sam tekstopisac, ‘death, death to IDF’ savršeno se rimuje.”
Odbacio je i tvrdnje da je njihov nastup potaknuo skok antisemitizma: „Da su mase išle okolo i govorile ‘Bob Vylan me natjerao’, rekao bih, uf, ostavio sam negativan trag. Ali toga nema.”
Na Therouxovo pitanje jesu li crni glazbenici strože osuđivani od drugih, frontmen je odgovorio da „rasno pitanje uvijek igra ulogu” te da su oni „lakša meta” od, primjerice, irskog sastava Kneecap.
Unatoč posljedicama, poruka benda ostaje nepromijenjena: beskompromisna potpora palestinskom narodu – čak i po cijenu izgubljenih turneja i ugovora.
