Novinari u Kosovu sve češće govore o cenzuri koja štiti poslovne interese njihovih vlasnika, a ne javnost.
Kosovo se u Indeksu slobode medija za 2025. strmoglavilo na 99. mjesto – najniže u Europi – nakon što je Reporteri bez granica upozorio na „rastuci utjecaj politički povezanih poslovnih grupa”. Istraživanje u trajanju od šest mjeseci, vođeno uz razgovore s više od 30 izvora, pokazuje da se vlasništvo nad televizijama, radijima i portalima koncentriralo u rukama nekoliko moćnih poduzetnika koji medije koriste kao produženu ruku svojih korporativnih i političkih ambicija.
Najutjecajniji primjer je Devolli Group, biznis-imperij braće Blerima i Shkelqima Devollija – od kave i madraca do telekoma i medija. Posjeduju i Klan Kosova TV, radijsku postaju te kabelskog operatera. Bivši novinar te kuće objašnjava: „Nismo smjeli izvještavati o temama koje bi mogle narušiti interese ili imidž vlasnika.”
Kada su Sjedinjene Države 2024. uvele embargo na Devollijevu tvrtku Comodita Home zbog sumnje u damping cijene madraca, priča je – prema riječima reportera – jednostavno nestala iz etera. Umjesto toga, emisije su se bavile pitanjem „zašto vlada ne štiti biznis”.
Sukob s vlašću dodatno je eskalirao 2023. kada je Ministarstvo industrije i trgovine suspendiralo poslovni certifikat Klan Kosove, uz obrazloženje da je tvrtka registrirana u Srbiji, što je protumačeno kao kršenje ustava. Unutra je, tvrdi bivši urednik, uslijedila mobilizacija: „Tražena je negativna kampanja protiv premijera Albina Kurtija jer se smatralo da goli opstanak televizije visi o koncu.” Devolli i uredništvo odbili su komentirati optužbe.
Slične priče ponavljaju se i na drugim postajama:
• TV Dukagjini, djelomično u vlasništvu poduzetnika Ekrema Lluke: bivši novinari navode da su im zabranjivali gostovanja određenih političara i skidali priloge o poslovnim partnerima. Direktor Ermal Panduri to niječe.
• ATV braće Tafa: prema svjedočenjima, od 2022. do 2024. nisu se smjele dirati privatne visokoškolske ustanove niti regulatorna tijela za bankarstvo i osiguranje. Vlasnik Ilir Tafa preusmjerio je upite na uredništvo, koje poriče cenzuru.
• TV1 u vlasništvu ISP Telkosa: izvori tvrde da su kritike Ministarstvu unutarnjih poslova utihnule nakon što je ministarstvo 2023. potpisalo ugovor za VPN vrijedan 600 000 eura. Urednici sve negiraju.
Posljedice su, upozorava istraživač medija Abit Hoxha, porazne: „Vlasnici nisu zainteresirani za neovisne, profesionalne redakcije – zanima ih politički učinak. Profesionalni novinari pritom najviše trpe.”
Europska unija u Izvješću o vladavini prava za 2025. traži „veću transparentnost vlasništva i jača jamstva uredničke neovisnosti”, dok nacrt rezolucije Europskog parlamenta iz veljače dodaje kako bez tih reformi kosovski put prema EU ostaje upitan.
Kako upozorava glavni tajnik Europske federacije novinara Ricardo Gutiérrez: „Redakcije moraju imati uredničku autonomiju, čak i od svojih vlasnika. Nažalost, to nije uvijek slučaj… bojim se da je postalo norma.”
Dok kampanja za članstvo u EU traje, kosovska demokracija suočava se s ključnim pitanjem: hoće li istina i javni interes imati prednost nad profitom – ili će „kultura straha” nastaviti određivati što građani smiju, a što ne smiju znati.