U hrvatskom nogometu titula prvaka ponovno je zaigrala živce navijača, ali i otkrila duboke razlike u motivaciji klubova.
Za Rijeku bi osvajanje naslova značilo pravi gradski preporod, usporediv s proslavama Napolija. Grad bi živnuo, a klub bi dobio ogroman prestiž i financijski poticaj. Povratak u europska natjecanja, makar i kroz Konferencijsku ligu, vratio bi Rijeku u europsku orbitu i donio Hrvatskoj barem dva predstavnika u UEFA-inim ligama na jesen.
Kod Hajduka, situacija je napetija nego ikada. Klub se ponovno doima kao vječni kandidat na popravnom, uvijek u potrazi za identitetom i stabilnošću. Ipak, čudesan rasplet u posljednjem kolu mogao bi sve preokrenuti. Osvajanje titule promijenilo bi klimu oko kluba, unijelo bi nadu i sreću, ali i rizik da se problemi zamaskiraju kratkoročnim uspjehom. Jasno je da bi Marko Livaja imao ogromne zasluge, a i nametnuti Gennaro Gattuso bi dobio komplimente: iako nije stvorio moćnu pobjedničku igru, uspio je momčad držati motiviranom do zadnjeg daha. S peharom u rukama kapetana Bijelih sve bi odjednom izgledalo drugačije!
Za Dinamo, motiv je hladniji – računica je jednostavna, titula donosi novac. Dok drugi sanjaju o ponosu, časti i sreći, Dinamo broji koliko će zaraditi.
U ovoj borbi za naslov, titula za Rijeku i Hajduk znači ponos, čast, sreću i ono neprocjenjivo – mentalno zdravlje navijača. Dinamu pak – samo love.
