Kada je obitelj Schlutz 2022. iz njemačkog Essena preselila u istarsko selo Majmajola pokraj Vodnjana, vjerovali su da će se članstvo u Europskoj uniji pobrinuti da njihov udomljeni sin Elmedin (20) i dalje uživa temeljna prava osoba s invaliditetom. Umjesto toga, naletjeli su na hrvatski propis prema kojemu strani državljani većinu socijalnih pogodnosti mogu ostvariti tek nakon pet godina neprekidnog boravka.
Elmedin je rođen s teškim oblikom autizma, visokom stopom invaliditeta, neverbalan je i praktički nepokretan. U Njemačkoj je imao naknadu za njegu od 990 eura, obiteljsku naknadu za udomiteljstvo od 3 000 eura, osobnog asistenta, pravo na besplatan javni prijevoz, parkirališta i druge povlastice. U Hrvatskoj trenutačno prima samo inkluzivni dodatak od 720 eura, te na papiru ima pravo na osobnog asistenta – kojega je, zbog jezične barijere, gotovo nemoguće pronaći.
„Rekli su nam da je dovoljno prijaviti boravište. Nitko nije spomenuo rok od pet godina”, ističe Elmedinova udomiteljica Daniela, socijalna pedagoginja. Zbog tog roka dječak nema pristup ni poludnevnom boravku u pulskoj Školi za odgoj i obrazovanje koju pohađa, a roditelji ne mogu steći status udomitelja ni njegovatelja u hrvatskom sustavu.
Hrvatski zavod za socijalni rad potvrđuje da stranci stječu većinu socijalnih prava tek kad dobiju stalni ili dugotrajni boravak. To uključuje i izdavanje iskaznice osoba s invaliditetom, čime je Elmedinu uskraćeno pravo na pristupačna parkirna mjesta, oslobođenje od cestarine i popuste u javnom prijevozu.
Otac Oliver zbog toga se obratio SOLVIT-u, mreži Europske komisije koja rješava prepreke na unutarnjem tržištu. „Ne očekujemo hrvatske iznose, ali očekujemo jednaka prava kakva imaju ostale osobe s invaliditetom u zemlji”, poručuje.
Unatoč birokratskoj borbi, obitelj ostaje u Istri. „Zakoni nisu na našoj strani, ali ljudi jesu – ovdje Elmedin osjeća ljubav”, kažu na kraju.