Premda je najtiskanija knjiga u povijesti, Biblija danas ostaje nedostupna milijunima ljudi. Najnoviji podaci govore da je potpuno ili djelomično zabranjena u 52 zemlje, dok više od 100 milijuna kršćana nema slobodan pristup Svetom pismu.
Najstrože zabrane – zatvor, mučenje pa čak i smrtna kazna – provode se u totalitarnim režimima i islamskim teokracijama poput Somalije, Afganistana, Sjeverne Koreje, Mauritanije i Jemena. U tim državama posjedovanje, uvoz ili dijeljenje Biblije smatra se "apostazijom" ili "širenjem krivovjerja". Posebno drastičan primjer jest Sjeverna Koreja, gdje vlasti svaku religijsku literaturu tretiraju kao prijetnju državnoj sigurnosti.
U Saudijskoj Arabiji, Iranu i Pakistanu javna upotreba Biblije zabranjena je, a ni privatno čitanje nije bez rizika. Krijumčarenje ili digitalno preuzimanje strogo se nadzire, a vlade uklanjaju biblijski sadržaj s interneta i mobilnih aplikacija.
Uz potpune zabrane, najmanje 18 država – među njima Kina, Laos, Egipat, Mozambik, Nigerija, Indija i Vijetnam – ograničava dostupnost kroz izdavanje posebnih dozvola, visoke poreze na uvoz ili dopuštanje samo odobrenih prijevoda unutar državnih crkava. Samostalna distribucija ili javno čitanje često rezultira zapljenom naklada i sudskim postupcima.
Povijest zabrana seže do srednjeg vijeka: Španjolska je još u 13. stoljeću zabranila prijevode na narodne jezike, a u 20. stoljeću slične su kampanje vodile komunističke vlasti Sovjetskog Saveza i istočnoeuropskih država. Današnje restrikcije uglavnom proizlaze iz kombinacije vjerskog ekstremizma, političke kontrole i straha od zapadnog utjecaja.
Iako je Biblija simbol univerzalne duhovnosti, za mnoge vjernike ostaje skrivena iza zidova represije. Borba za slobodu vjeroispovijesti u 21. stoljeću i dalje se vodi na najosjetljivijem terenu – pristupu svetim knjigama.