Berlin je ponovno zasjao u znaku 76. Berlinalea – festivala koji već sedam i pol desetljeća spaja crveni tepih i uličnu raspravu. Umjetnička ravnateljica Tricia Tuttle i predsjednik žirija Wim Wenders otvorili su manifestaciju u četvrtak, a svjetska premijera filma „No Good Men” afganistanske redateljice Shahrbanoo Sadat odmah je pokazala politički naboj programa.
• Počasni Zlatni medvjed uručuje se oskarovki Michelle Yeoh, kojoj je tijekom ceremonije laudaciju održao redatelj Sean Baker. • Nagrada Berlinale Camera pripala je skladatelju Maxu Richteru; govor je održala redateljica Chloé Zhao s kojom je surađivao na filmu „Hamnet”. • Na crvenom tepihu prodefilirali su, među ostalima, Juliette Binoche, Isabelle Huppert, Ethan Hawke, Sandra Hüller, Pamela Anderson i Amanda Seyfried.
Grad-gostionica dijaloga Za vrijeme Berlinalea kino dvorane ne zatvaraju raspravu – ona se seli u kafiće, predvorja i postaje podzemne željeznice. Publika postavlja pitanja, protestira i polemizira, potvrđujući da film u Berlinu nikada nije samodostatna atrakcija nego dio živog urbanog tkiva. Upravo ta participacija pretvara grad u „otvorenu scenu” i održava festival relevantnim daleko izvan granica filmske industrije.
Crveni tepih ispred Berlinale Palasta ostaje globalna pozornica, no povijest podsjeća da glamur nije ishodište događaja. Festival je 1951. osnovan u podijeljenom gradu kao „izlog slobodnog svijeta”, hladnoratovski projekt koji je trebao demonstrirati vitalnost zapadne demokracije. S godinama je prerastao granice propagande i postao arena u kojoj se sudaraju estetika, politika i publika – od rasprava o migracijama do aktualnih poziva na bojkot zbog izraelsko-palestinskog sukoba.
Napetost kao pogonsko gorivo Berlinale je preživio Hladni rat, pad Zida i digitalnu transformaciju, upravo zato što se ne boji osjetljivih tema. Identitet, rod, migracije, ekološka kriza i „bolne točke” povijesnog pamćenja dominiraju i u ovogodišnjoj selekciji. Festival tako ostaje mjestom gdje se umjetnost i politika neprestano dodiruju, sudaraju i pregovaraju – i gdje publika nikada nije tek promatrač nego aktivni sugovornik.