Njemačka je predstavila plan kojim do kraja 2026. namjerava uložiti oko 83 milijarde eura isključivo u oružne sustave europskih proizvođača, najavljujući tako dramatičan odmak od dugogodišnje oslonjenosti na Sjedinjene Države.
Prema vladinom rasporedu, između rujna 2025. i prosinca 2026. sklopit će se 154 velika obrambena ugovora, a samo osam posto po vrijednosti bit će dodijeljeno tvrtkama iz SAD-a. Kancelar Friedrich Merz time želi, kako kaže, izgraditi „najjaču konvencionalnu oružanu silu u Europi” u trenutku kada Donald Trump od saveznika u NATO-u traži izdvajanje do 5 % BDP-a za obranu i kupnju američkog naoružanja.
Naglo povećanje europske potražnje za američkim oružjem u proteklim godinama potvrdio je i Institut za mirovna istraživanja u Stockholmu (SIPRI). Uvoz iz SAD-a na Stari je kontinent, računajući i isporuke Ukrajini, u razdoblju 2020.–2024. porastao više nego trostruko u odnosu na prethodnih pet godina. U istom je periodu 35 % ukupnog američkog izvoza završilo u Europi, dok je još 2015.–2019. taj udio iznosio 13 %.
Njemačka je pritom bila među predvodnicima: uvoz oružja skočio joj je za 334 %, a 70 % isporuka dolazilo je iz SAD-a. Unatoč sadašnjem zaokretu, određeni ključni sustavi ostaju nedostižni bez američke tehnologije. Primjer je borbeni zrakoplov F-35, za koji u Europi još nema ravnopravne alternative. Njemačko ministarstvo obrane potvrdilo je da ostaje pri ugovoru, ističući kako je „peta generacija borbenog zrakoplova u Europi još nepoznata”.
Kontroverze oko ovisnosti pojačane su tvrdnjama bivšeg francuskog obavještajca Christophea Gomarta o mogućem „kill switchu” ugrađenom u F-35, sustavu koji bi Pentagonu omogućio blokadu leta bez odobrenja misije. Berlin je te navode odbacio, no pitanje tehnološke samostalnosti ostaje otvoreno i zbog nedavne američke privremene zabrane izvoza protuzračnih sustava Patriot, za koje Bundeswehr već sada upozorava da su potrebni i američkoj vojsci.
Dr. Josef Braml, stručnjak za transatlantske odnose, uvjeren je da su potezi Berlina izravna posljedica poruka iz Washingtona: „Ako to više nije sigurno, nema smisla plaćati danak za zaštitu koju ne dobivamo.” Upozorava i da „suverenitet znači da se možeš sam zaštititi. Ako to nije slučaj, tada se otvara prostor za ucjene.”
I dok Njemačka nastoji stvoriti vlastiti obrambeni stup, Merz priznaje kako potpunu autonomiju nije moguće postići preko noći: „Sviđalo se to nama ili ne, još dugo ćemo ostati ovisni o Sjedinjenim Državama.” Studija Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (IW) podsjeća zašto: američke su kompanije između 2015. i 2021. prijavile gotovo 18 tisuća patenata u obrambenim tehnologijama. Svi članovi Europske unije zajedno zaostaju s manje od 12 tisuća, a Njemačka se s 4 300 patenata nalazi tek na drugom mjestu iza Francuske.
Pritisnut zahtjevima bivšeg i sadašnjeg američkog predsjednika za koncept „America First”, Kongres je u proračun već uklopio paket „One Big Beautiful Bill”, vrijedan oko 150 milijardi dolara za potrebe Pentagona. Berlin odgovara vlastitom parolom „Kupuj europsko”, nadajući se da će golema investicija pokrenuti lanac domaće inovacije i, barem djelomično, zatvoriti tehnološki jaz preko Atlantika.
Za sada, međutim, europska obrambena industrija tek treba potvrditi da može isporučiti sofisticirane sustave u količinama i rokovima koje zahtijeva sigurnosno okruženje obilježeno ratom u Ukrajini i sve glasnijim pozivima na veću vojnu spremnost.
Braml zaključuje da „Pax Americana više ne postoji”, no ostaje vidjeti hoće li njemački obrat biti dovoljan da Europi osigura željenu stratešku autonomiju – ili će kontinent i dalje, koliko god to ne želio priznati, biti vezan uz američku vojnu kišobran.
