Na glavnom natjecateljskom programu Berlinalea premijerno je prikazan belgijski igrani film „Dust”, zajednički projekt scenarista Angela Tijssensa i redateljice Anke Blondé. Riječ je o stilski impresivnoj, ali tematski tmurnoj drami koja rekonstruira dot-com groznicu kasnih devedesetih i njezin nagli slom.
Glavni junaci, Geert i Luc, utjelovljuju Arieh Worthalter i Jan Hammenecker. Njih dvojica, sredovječni inovatori iz Flandrije, preko noći postaju „zlatni dečki” belgijske tehnološke scene: tvrtku su izveli na burzu, postali milijunaši i uvjerili lokalnu zajednicu da uloži životne ušteđevine u njihove dionice. U jednoj duhovitoj sceni demonstriraju tada revolucionaran, danas komično nezgrapan govorno-tekstualni uređaj, no idilu prekida dolazak istraživačkog novinara Aarona (Anthony Welsh) koji otkriva da godinama lažiraju dobit radi napuhavanja cijene dionica i osvajanja državnih potpora.
Radnja prati tjeskobnu nedjelju prije nego što će policija uhititi dvojac. Dok Geert u tajnosti priprema bijeg u južnoameričku državu bez izručenja, Luc očajnički pokušava razumjeti koliko je duboko potonuo – posjećuje oca u domu, udaljenu suprugu i kćer te, u simboličnom prizoru, zaglibljuje BMW u blatnjavom polju dok ga nezainteresirane krave promatraju.
Film, snimljen u bogatoj paleti mutnih, zemljanih tonova, postavlja pitanje koliko su grandiozne tehnološke vizije otporne na običnu, ruralnu stvarnost. Naslovna „prašina” sugerira krhkost snova o brzom bogaćenju; kritičari primjećuju da priča, iako smještena u doba prvog dot-com kraha, odjekuje u suvremenom, AI-opsjednutom svijetu u kojem se hype i pohlepa ponovno isprepliću.
Uz Worthaltera, Hammeneckera i Welshja nastupaju Thibaud Dooms kao Geertov asistent Kenneth te sporedna glumačka postava koja uvjerljivo prikazuje domet i cijenu pohlepe sredine zarobljene između poljoprivredne prošlosti i digitalne budućnosti.
„Dust” se na Berlinaleu predstavlja kao upozorenje da se, iza privlačnih prezentacija i visokih valuacija, često skriva tek – prašina.