Na marginama Europskog prvenstva u vaterpolu u Beogradu izronila je nogometna priča koja desetljećima golica maštu navijača Hajduka. Za to je zaslužan Vladimir Beara, ne legendarni vratar koji je preminuo 2014., nego njegov imenjaku i nećaku, s kojim smo se susreli u srpskoj prijestolnici.
„Vladimir mi je barba, moj i njegov otac su od dva brata djeca. A po njemu sam i dobio ime”, otkrio je sugovornik, dodajući kako obiteljske uspomene čuva jednako brižno kao što je slavni čuvar mreže čuvao svoj gol.
Iz razgovora je isplivala dugogodišnja obiteljska tvrdnja: Beara navodno nije želio prijeći u beogradsku Crvenu zvezdu, nego u zagrebački Dinamo. Transfer iz 1955. ostao je upamćen kao „skandal stoljeća” koji je uzdrmao Split i cijelu tadašnju jugoslavensku scenu, ali, prema obitelji, izbor kluba ipak nije bio Bearina želja.
Legendarni vratar osvojio je s Hajdukom tri naslova prvaka (1950., 1952. i 1955.), a nakon prelaska u Zvezdu dodao je još četiri (1956. i naredne sezone), cementiravši status jednog od najboljih čuvara mreže ovih prostora. Unatoč trofejima, splićani mu prijelaz nikada nisu oprostili.
Priča o „Dinamu koji je izmaknuo” ostaje bez službene potvrde, ali nova tvrdnja unosi dodatnu dramatiku u već legendarni nogometni mit. Bilo kako bilo, Vladimir Beara ostat će upamćen kao vratar čija je karijera obilježila zlatno doba jugoslavenskog nogometa – i kao čovjek čiji se transfer i danas prepričava s istom količinom strasti i nevjerice.
