Producentica Anita Juka gostovala je na N1 povodom europske premijere filma „Lijepa večer, lijep dan”, redateljskog prvijenca njezine sestre Ivone Juke, koji je 15. listopada prikazan na Varšavskom filmskom festivalu. Radnja je smještena u Jugoslaviju 1950-ih, gdje četvorica ratnih veterana i tadašnjih redateljskih zvijezda dolaze pod sumnju vlasti zbog svoje seksualne orijentacije.
Juka je istaknula da je poljska publika prepoznala motive filma jer je i sama prošla kroz slične komunističke pritiske, dok su američki gledatelji komentirali kako su podjele u društvu „i danas snažno prisutne”.
No veći dio razgovora odnio je osvrt na nedavni intervju redatelja Dalibora Matanića za časopis Glorija, uklonjen nakon burne reakcije javnosti i službene isprike glavne urednice. „Mene je šokiralo da se uopće razgovara s njim na taj način. Jako me povrijedilo da ga baš ženski časopis prvi ide revitalizirati”, rekla je producentica, podsjetivši da su se „više muškarci zgražali, što pozdravljam i ponosna sam”.
Pozvala je na odgovornost uredništva: „Mislim da isprika nije dovoljna, da bi gospođa morala ponuditi ostavku, to je moj stav.” Spomenula je i komentar glumca Karla Mlinara koji je upozorio na ton intervjua u kojem se redatelju „tepa Dado” dok se „seksualno nasilje naziva neprimjerenim ponašanjem”.
Juka je potom otkrila da se Matanić s novim projektom već prijavio na natječaj Hrvatskog audiovizualnog centra. „Povela se velika polemika treba li se financirati njegov film iz proračuna građana. Netko je rekao 'svatko je nevin dok nije osuđen'. Ali da podsjetimo, gospodin Matanić je krivnju priznao, ispričao se i nakon toga zatvorio svoje profile na društvenim mrežama”, podsjetila je.
Zaključila je kako „ne vidi razloga da se sada rade intervjui s njim” te da bi se umjesto toga trebalo raditi na prevenciji budućih slučajeva nasilja.
Premijera filma „Lijepa večer, lijep dan” u Varšavi prošla je uz pozitivne reakcije, no razgovor s producenticom pokazao je da je hrvatska filmska scena i dalje duboko podijeljena pitanjem kako se odnositi prema umjetnicima koji su priznali nasilje.