U selu Šegari u općini Oprtalj slavilo se 95. proljeće Ane Križman, najstarije mještanke tog kraja. Rođendan je protekao u veseloj gužvi – kuća prepuna cvijeća, torta, pjesma, a ispunila joj se i rođendanska želja koju nikad prije nije ostvarila: prvi put u životu dobila je mobitel „da je obitelj može zvati po cijele dane”.
Čestitari su stigli iz svih generacija obitelji – dva sina, dvije nevjeste, petoro unučadi i dva praunuka – a slavljenici je buketom i toplim riječima rođendan poželio i načelnik Oprtlja Leo Bazjak. „Ana je živa enciklopedija našega kraja, želim joj još mnogo zdravih godina”, rekao je Bazjak, dok je slavljenica uzvratila istom mjerom: „Neka i vi živite duže od mene.”
Životni put Ane Križman počeo je 17. prosinca 1930. u obližnjem selu Žugani. Djetinjstvo je, prisjeća se, prošlo u skromnim uvjetima: čuvanje krava, pranje rublja pepelom u hladnoj vodi i pješačenje do Motovuna s magarcem kako bi prodavala sir. Kao mlada djevojka preselila se u Opatiju, radila najprije kao sobarica, a potom u hotelskoj kuhinji. Tamo je, kaže, imala priliku susresti se s Josipom Brozom Titom kojem se obratila riječima: „Dobar dan, druže Tito.”
Radne akcije gradnje pruge Lupoglav–Štalije odvele su je na tri mjeseca pod Učku, a 63 godine braka provela je sa suprugom Josipom, koji je preminuo u 94.
Unatoč deset operacija, uključujući borbu s malignom bolešću i ugradnju oba kuka, Ana se i danas kreće bez pomoći i zrači vedrinom. Tajnu dugovječnosti ne želi mistificirati: „Na volju Božju – dok dura, dura.”
Na rastanku je gostima poželjela „da se vidimo anka k letu” i upozorila ih da voze polako. Obitelj joj je uzvratila željom da zdravlja i veselja bude barem do stotog rođendana – sada uz stalni mobitelski signal koji će joj taj put, čini se, učiniti još kraćim.