Patricia Lane odrasla je u naizgled idiličnom Eden Prairieju u Minnesoti, no njezino se djetinjstvo pretvorilo u priču o izolaciji i zlostavljanju.
Već s 12 godina, tražeći pomoć na telefonskoj liniji za krize, upoznala je tada 25-godišnjeg Tima, budućeg misionara. Mjesecima kasnije ostala je trudna. „Otkrila sam da molitva ne funkcionira kao kontracepcija”, kaže Lane.
Reakcija obitelji bila je brza i nemilosrdna. Majka ju je optužila za „obeščašćenje obitelji”, a otac je potpisao pristanak za brak kako bi, kako su vjerovali, sačuvali obiteljski ugled. Budući da je u Minnesoti brak četrnaestogodišnjakinje bio zabranjen, roditelji su djevojčicu odveli na jug i vjenčali je u saveznoj državi koja to dopušta.
Iako je od tog čina prošlo 46 godina, zakoni poput alabamskog ostali su gotovo nepromijenjeni: ondje se i danas 16-godišnjakinje mogu udati uz pristanak roditelja. Organizacija Equality Now navodi da je do 2025. samo 16 američkih saveznih država postavilo jasnu dobnu granicu od 18 godina bez izuzetaka.
Lane je nakon vjenčanja bila potpuno izolirana: muž joj nije dopuštao školovanje ni prijateljstva, a kćer je na kraju dala na posvajanje. Razvela se te se kasnije preudala vlastitim izborom, ali posljedice zlostavljanja osjeća i danas. „Ugodnije mi je biti sama nego u grupi jer mi je i dalje teško vjerovati ljudima”, priznaje.
Danas svoju priču koristi kako bi potaknula zakonodavce na promjene. „Ljudi misle da se to događa samo u zemljama u razvoju. Ali ne, to se događa i u Americi. Za te muškarce brak je način da izbjegnu zatvor. Tražim od zastupnika da to više ne dopuštaju.”