Trideset pet godina nakon što je Bret Easton Ellis upoznao svijet s Patričkom Batemanom, opsjednutim brokerom s Ulice Wall koja noću postaje krvoločni ubojica, „American Psycho” ponovno se vraća na londonsku pozornicu. Kazalište Almeida, mjesto gdje je 2013. premijerno prikazana glazbena adaptacija, ovih dana finalizira probe za prerad̄eno izdanje mjuzikla čija krvava scenografija – bijeli zidovi poprskani crvenim tragovima, sjekirica na stolu i savršeno dizajnirana vizitka glavnog lika – podsjećaju na to da je riječ o jednom od najmračnijih satiričnih klasika popularne kulture.
Roman je početkom 1990-ih izazvao cenzuru i moralnu paniku; izdavač se u posljednji trenutak povukao, a kritike su ga nazivale bešćutnim i mizoginim. S vremenom je, međutim, priča o pohlepi, ispraznosti i agresiji 80-ih stekla kultni status – najprije filmskom ekranizacijom iz 2000., a zatim nizom internetskih memova koji su Batemana pretvorili u ikonu „sigma” i incel subkulture.
Današnje društvo, opsjednuto luksuznim brendovima, estetikom tehnoloških „broova” i bombastičnim muškim guruima, pronašlo je novo ogledalo u Batemanovu narcizmu. U doba javnih figura poput Donalda Trumpa ili influencera koji populariziraju otrovnu muškost, satira o japi-nihilizmu djeluje gotovo proročanski.
Popularnost materijala potvrdio je i najavljeni filmski remake u kojemu bi, prema pisanju američkih medija, Batemana trebao odigrati Austin Butler. Dok Hollywood priprema novu verziju, londonski glumci u Almeidi uvježbavaju zborne brojeve koji slavodobitno nabrajaju nazive skupocjenih tipografija – isti ironijski kontrapunkt koji je originalni roman pretvorio u kritiku konzumerizma.
Hoće li se publika 2026. zgroziti ili nasmijati, tek ostaje za vidjeti. Sigurno je samo da Patrick Bateman, s osmijehom koji se jedva razlikuje od grimase, još jednom ulazi pod reflektore – i podsjeća nas da hegemonija glamura, novca i praznine nikada uistinu ne izlazi iz mode.
