Nacionalna baletna prvakinja Almira Osmanović ni nakon gotovo pola stoljeća na sceni ne usporava. U razgovoru za medije priznala je ono što svi koji su je gledali i znaju: „Da, priznajem, jesam uragan, ali u dobrom smislu.”
Osmanović je prve baletne korake načinila u Zagrebu, no presudno ju je oblikovala čuvena Akademija „Agripina Vaganova” u Sankt Peterburgu. Ruske godine opisuje kao čarobne i umjetnički neprocjenjive, iako materijalno skromne.
• 1977. ulazi u Balet HNK-a u Zagrebu
• već 1979. postaje solistica
• tumači naslovne uloge u klasicima poput „Labuđeg jezera”, „Giselle” i „Romea i Julije”
Prepoznatljiva energija i karizma pratile su je i u upravljačkim ulogama – vodila je baletne ansamble nacionalnog kazališta u Zagrebu, a potom i u Splitu.
U mirovini je od 2006., ali tek na papiru. Predaje scenski pokret i glumu na nekoliko umjetničkih akademija, koreografira, glumi, sjedi u međunarodnim žirijima i suosniva Ljetnu baletnu školu u Supetru na Braču.
Za doprinos umjetnosti nagrađena je nizom priznanja, među kojima ističe se Nagrada hrvatskoga glumišta. Iako je na pozornici već ispisala impresivnu priču, Osmanović i dalje ulaže „svu vatru” u novi naraštaj plesača – baš onako kako priliči baletnom uraganu.