Rastuća zabrinutost zbog prekomjernog izlova, klimatskih promjena i onečišćenja mora ubrzala je potragu za održivim izvorima proteina. Sve više se nameće rješenje koje Hrvatska poznaje stoljećima – akvakultura.
Akvakultura obuhvaća uzgoj riba, školjkaša, rakova i algi u kontroliranim uvjetima. U praksi se provodi kroz marikulturu u plutajućim kavezima (najčešće orada, lubin i tuna), školjkarstvo na visećim parkovima, slatkovodne ribnjake sa šaranom i pastrvom te napredne recirkulacijske sustave (RAS). Sve veći zamah dobivaju integrirani multitrofički sustavi (IMTA) u kojima se uz ribe istodobno uzgajaju filtratori poput školjkaša ili morskih krastavaca, pa se hranjive tvari učinkovitije iskorištavaju, a opterećenje okoliša smanjuje.
Prednosti za potrošače i okoliš • Riba iz uzgoja pruža visokokvalitetne proteine, omega-3 masne kiseline, vitamine i minerale uz stabilnu cjelogodišnju opskrbu. • Standardizirana hrana i stalan veterinarski nadzor omogućuju sljedivost i sigurnost proizvoda. • Održavanje hladnog lanca od farme do stola čuva svježinu i minimalizira gubitke.
Ekološki dobitak očituje se u manjem pritisku na divlje populacije, ali i u specifičnom fenomenu „no-take” zona oko hrvatskih kaveznih farmi. Zabrana ribolova oko uzgajališta pretvara ta područja u sklonište za divlje ribe; istraživanja pokazuju veću brojnost i raznolikost vrsta koje se hrane nepojedenoim peletima te se kasnije šire u okolni akvatorij. Organska tvar koja padne na dno dodatni je resurs za detritivore i filtratore, pa lokalni ekosustav postaje življi i raznovrsniji.
Brojke koje nose težinu Prema najnovijim procjenama, hrvatska marikultura je 2024. godine proizvela 24 988 tona, uglavnom lubina i komarče. Školjkarstvo je manjeg volumena, no iznimno važno za otočne i obalne zajednice te gastronomiju. Slatkovodne farme dodale su još 4 431 tonu, pri čemu prednjače šaran i pastrva.
Uzgoj donosi i gospodarski impuls: osigurava cjelogodišnja radna mjesta, jača logističke i servisne djelatnosti te pomaže u sprječavanju depopulacije ruralnih i otočnih sredina.
Izazovi i sljedeći koraci Stručnjaci ističu da dugoročna održivost ovisi o pažljivom prostornom planiranju, stalnom okolišnom monitoringu i razvoju naprednih sustava hranidbe. Posebnu perspektivu nude multitrofički sustavi u kojima nusproizvodi uzgoja jedne vrste postaju hrana drugoj, čime se smanjuje otpad i povećava ukupna proizvodnja.
Kada se provodi pod strogim nadzorom i uz podršku znanstvenih istraživanja, akvakultura ne samo da ublažava pritisak na mora, nego i gradi otporniju, zdraviju i ekonomski snažniju obalnu Hrvatsku.