Kad je Carson Szeder prošle godine s uloga od 5 dolara na jednu utakmicu NFL-a zaradio više od 1 000 dolara, odmah je shvatio da svjedoči nečemu golemom. „Definitivno moj najveći dobitak”, rekao je zadovoljno. Do zarade nije došao zahvaljujući vlastitim dubinskim statistikama američkog nogometa, niti ga je pratila izvanredna sreća. Tvrdio je da mu je ključnu prednost pružio – program umjetne inteligencije.
Primjer mladog igrača ocrtava rastući trend: softver temeljen na umjetnoj inteligenciji sve češće ulazi u svijet sportskog klađenja. Algoritmi sustavno raščlanjuju goleme baze podataka i sugeriraju izglede koje bi ljudsko oko teško uočilo. Za pojedinca to znači mogućnost bržeg i, barem u teoriji, informiranijeg odlučivanja.
Iako je Szederova priča zasad najviše odjeknula zbog impresivnog omjera uloženog i osvojenog, stručnjaci podsjećaju da nijedan algoritam ne jamči siguran dobitak. Nagrada od više od tisuću dolara – iz samo pet uloga – stoga služi kao ilustracija potencijala, ali i podsjetnik na nepredvidivost sporta.
Kako se granica između tehnologije i klađenja pomiče, očekuje se i zaoštravanje rasprava o regulaciji. Szederov pogodak nastavlja odzvanjati kao signal da je umjetna inteligencija već zakoračila na kladioničarske listiće – i da ondje vjerojatno ostaje.