Gotovo dva desetljeća nakon što je Danny Boyle s filmom „28 Days Later” ubrzao zombije i redefinirao žanr, treći dio serijala ponovno podiže uloge. „28 Years Later”, koji je 2025. na velika platna vratio kreativni tandem Boyle–Alex Garland, odvažno se udaljava od klasičnog survival pristupa i uranja u bajkovitu, gotovo braću Grimm verziju apokalipse, isprepletenu brexitovskim aluzijama i dramskim motivima odrastanja.
Glavni junak je dječak Spike (Alfie Williams) koji, tražeći lijek za teško bolesnu majku, prolazi razoreno britansko otočje kojim haraju živući mrtvaci. Na putu susreće dr. Iana Kelsona (Ralph Fiennes), samotnjaka opsjednutog izgradnjom monumentalnog spomenika sastavljenog od kostiju zombi-žrtava. Ta groteskna građevina odaje počast poginulima, ali istodobno podsjeća na tanku liniju između humanosti i potpunog moralnog sloma.
Redateljica Nia DaCosta, nastojeći se iskupiti za neuspjeh visokobudžetnog spektakla „Marveli”, režira epski susret dviju suprotstavljenih figura: Kelsona, koji se u brutalnom svijetu odrekao vjere, i karizmatičnog negativca Jimmyja Crystala (Jack O’Connell). Crystalova banda odjevena u trenirke s plavim vlasuljama izaziva jezu samom pojavom, a lik je otvoreno inspiriran ozloglašenim britanskim prezenterom Jimmyjem Savileom.
Sukob, najavljen u završnim minutama filma, ostaje neriješen, ostavljajući publiku na rubu sjedala i otvarajući prostor za daljnje nastavke. Kritičari već ističu kako je serijal „28 dana/tjedana/godina kasnije” – nakon podcijenjenog, ali stilistički snažnog „28 Weeks Later” iz 2007. – na putu da zasjeni i remek-djela Georgea A. Romera, pionira zombi žanra.
Hibridna kombinacija horora, društvene satire i emotivne coming-of-age priče čini „28 Years Later” jedinstvenim iskustvom koje nadmašuje očekivanja i dokazuje da zombi filmovi itekako mogu evoluirati. Publika sada s nestrpljenjem čeka hoće li se otvoreni kraj pretvoriti u novi nastavak – možda „28 Decades Later” – i hoće li Boyle i Garland nastaviti gurati granice postapokaliptičnog spektakla.