Hrvatska ulazi u 2026. s optimističnim makroekonomskim prognozama, ali i jasnim upozorenjem: to je „zadnja šansa” za hvatanje novca iz europskih fondova prije nego gospodarstvo ostane pretežito prepušteno vlastitim izvorima.
Prema procjenama iz analize, domaće će gospodarstvo i iduće godine rasti višestruko brže od prosjeka Europske unije i europodručja. Istodobno, nezaposlenost bi se trebala spustiti na nove, povijesno niske razine. Autor teksta naglašava da se takav povoljan scenarij oslanja na dvije pretpostavke: da na svjetskoj i europskoj geopolitičkoj sceni ne dođe do ozbiljnijih potresa te da Hrvatska sama „ne uprska” vlastitu razvojnu putanju.
Ipak, ključna poruka analize glasi da bi 2026. mogla biti posljednja godina u kojoj se u značajnoj mjeri mogu povlačiti sredstva iz postojećih europskih financijskih instrumenata. Nakon toga, kako se navodi, hrvatsko će se gospodarstvo morati u većoj mjeri osloniti na domaće izvore rasta i investicija.
U praksi to znači da se odluke o projektima, investicijama i reformama koje se žele financirati europskim novcem moraju donijeti pravodobno kako bi se iskoristilo preostalo razdoblje. U protivnom, tvrdi se u analizi, Hrvatska bi mogla propustiti priliku i suočiti se s usporavanjem rasta u godinama nakon 2026.
Zaključak autorskog osvrta stoga je dvojak: s jedne strane, prognoze rasta i zaposlenosti podupiru optimizam; s druge, od političkih i gospodarskih aktera traži se brzina i odlučnost u korištenju raspoloživih europskih milijardi prije nego što njihova vrata zauvijek zalupi „europski vlak”.