PARIZ – Ekonomist Gabriel Zucman (38) iznio je prijedlog koji već tjednima dominira francuskom javnom scenom: godišnji porez od najmanje 2 % na svu imovinu kućanstava čija vrijednost premašuje 100 milijuna eura. Računica autora govori o potencijalnom prihodu države do 20 milijardi eura godišnje.
Dok se vlada premijera Sébastiena Lecornu i predsjednika Emmanuela Macrona suočava s teškim pregovorima o proračunu i rastućem državnom dugu, prijedlog – već prozvan „Zucmanov porez” – postao je glavno oružje socijalista koji traže veću „fiskalnu pravdu”. Centristička većina zasad mu se protivi, ali joj je za izglasavanje proračuna potrebna potpora ljevice, pa nitko ne isključuje mogućnost kompromisa.
„Vrijednost Zucmanovog prijedloga nije sam porez, nego dijagnoza i odmak od ideje da se ništa ne može učiniti”, istaknuo je bivši OECD-ov stručnjak za poreze Pascal Saint-Amans.
• Prijedlog cilja oko 300 francuskih obitelji s imovinom većom od 100 milijuna eura. • Istraživanje Ifopa pokazalo je da ga podupire 86 % ispitanika. • Neovisno vladino vijeće ekonomista procijenilo je da bi bijeg kapitala bio „ograničenog ekonomskog učinka”.
Snažan otpor stiže iz poslovnih krugova. Šef LVMH-a Bernard Arnault upozorio je da bi porez „uništio francusko gospodarstvo”. Dio ekonomista procjenjuje da bi prihod bio najviše pet milijardi eura, a pravnici dovode u pitanje ustavnost mjere. Kritičari se boje i udara na „naciju start-upova” o kojoj je Macron govorio 2017.
Osnivač AI-tvrtke Mistral Arthur Mensch slaže se da je Francuskoj potrebna veća porezna jednakost, ali tvrdi da gotovinom ne bi mogao podmiriti tako visok namet. Zucman predlaže da se u takvim slučajevima državi preda dio dionica, što protivnici nazivaju „komunističkim” rješenjem.
Unatoč buci i najavama mogućih tužbi pred Ustavnim vijećem, Zucman – dobitnik Clarkove medalje 2023. i profesor na Pariškoj školi ekonomije te kalifornijskom Berkeleyju – već je uspio pomaknuti granice rasprave. U zemlji koja jednako voli jednakost i poduzetništvo, sukob oko 2-postotnog poreza prerastao je u simboličku bitku za budući smjer francuske gospodarske politike.
