Dvadeset i šest stanovnika iz Francuske, Njemačke, Italije, Belgije, Danske i Nizozemske stiglo je ovaj tjedan u Bruxelles kako bi predsjednici Europske komisije osobno opisali posljedice onečišćenja PFAS-om, skupinom takozvanih „vječnih kemikalija” koje se ne razgrađuju u okolišu. Umjesto sastanka dobili su – odbijenicu.
Prema priopćenju glasnogovornika Komisije, Ursula von der Leyen „zbog širokog spektra odgovornosti i brojnih politika ne može pozitivno odgovoriti na sve zahtjeve za susretom”. Time je već treći put odbila razgovarati s pogođenim zajednicama.
Prosvjednici su zato razvili transparent ispred sjedišta EU-a s porukom „von der Leyen meets poisoners, ignores us” i optužili čelnicu da lakše prima industriju nego žrtve zagađenja. Nedavno je, podsjećaju, sudjelovala na skupu kemijske industrije u Antwerpenu – gradu koji se također bori s PFAS-om – gdje su menadžeri tražili financijsku pomoć Unije.
Civilne udruge koje stoje iza kampanje podsjećaju da su „ponovljeni zahtjevi za dijalogom ostali bez odgovora”, dok su istodobno druge ekološke organizacije bile primljene u Berlaymontu. Komisija se brani primjerom lanjskog sastanka s „deset direktora nekih od glavnih nevladinih organizacija koje zagovaraju čiste politike”.
Istodobno se broj tužbi zbog PFAS-a povećava diljem Europe. Oko 200 stanovnika industrijskog predgrađa Lyona vodi grupnu tužbu protiv francuskog Arkeme, a 1 400 građana Antwerpena tuži američki 3M. Tužitelji se pozivaju na načelo predostrožnosti i ugovornu obvezu EU-a da štiti zdravlje ljudi i okoliš.
Komisija tvrdi da je „predana predstavljanju prijedloga za smanjenje štetnih ‘vječnih onečišćivača’”. Pet država – Danska, Njemačka, Nizozemska, Norveška i Švedska – prošle su godine već zatražile sveobuhvatnu zabranu PFAS-a u sklopu glavnog europskog propisa o kemikalijama.
Službeni postupak ide sporo: Bruxelles čeka konačno mišljenje Europske agencije za kemikalije do kraja 2026., nakon čega će vagati socioekonomske učinke i rizike prije nego što predstavi prijedlog ograničenja. Proizvođači, od automobilskog do medicinskog sektora, u međuvremenu lobiraju za izuzetke.
Za zajednice koje trpe posljedice onečišćenja to čekanje je neprihvatljivo. Na pločniku ispred Komisije njihova je poruka jednostavna: traže isti pristup vrhu EU-a kakav imaju i korporacije te hitne mjere koje će spriječiti da „vječne kemikalije” postanu vječan problem.