Američko-izraelska kampanja bombardiranja pogađa ključne iranske gradove, objekte povezane s državnim vrhom i vojnu infrastrukturu. Ipak, vojni analitičari upozoravaju da samim zračnim udarima Iran nije moguće „osvojiti”.
Zato Washington, prema navodima više američkih medija, traži partnera na terenu: s Kurdima se navodno pregovara o naoružavanju i poticanju pobune koja bi otvorila unutarnji front protiv režima u Teheranu. Kurdi, međutim, nisu jedina potencijalna poluga pritiska.
Stručnjakinja londonskog think-tanka RUSI Burcu Özçelik podsjeća da su iranske rubne pokrajine dom raznolikih, povijesno nemirnih etničkih skupina: uz velike kurdske i azerbajdžanske zajednice tu su Luri, Arapi, Baluči i Turkmeni. Ta se područja nalaze uz trgovačke rute, krijumčarske koridore i energetsku infrastrukturu – osjetljive točke svake države.
„Režim već desetljećima koristi strah od raspada zemlje kako bi stvorio lojalnost, ugušio neslaganje i odvratio strana miješanja. Pokušat će to ponoviti, ali ovoga puta središnja vlast mogla bi imati znatno oslabljen nadzor nad periferijom”, upozorava Özçelik.
Glasine da CIA već isporučuje oružje Kurdima, kao i poruke iz kurdske zajednice da čekaju „čisto nebo”, dodatno potpiruju nervozu u Teheranu – posebice nakon nedavnih atentata na više visokih dužnosnika. Ukoliko se oružani bunt etničkih manjina doista rasplamsa, zračni udari s neba mogli bi dobiti mnogo opasniju, kopnenu nadopunu.