Sve veće cvjetanje morske trave na površini oceana moglo bi označiti duboku prekretnicu u funkcioniranju morskih ekosustava, zaključuje međunarodni tim istraživača sa Sveučilišta Južne Floride u radu objavljenom u časopisu Nature Communications.
Prema njihovoj analizi više od 1,2 milijuna satelitskih snimaka snimljenih između 2003. i 2022., površina masivnih plutajućih cvjetova makroalgi godišnje se povećavala za prosječno 13,4 % u tropskom Atlantiku i zapadnom Pacifiku. Najnaglašeniji skokovi bilježe se nakon 2008. godine.
„Prije 2008. nisu zabilježene velike cvatnje makroalgi, osim sargasuma u Sargaškom moru”, izjavio je voditelj studije, oceanograf Chuanmin Hu. Istraživači smatraju da upravo 2008., 2011. i 2012. predstavljaju „prijelomne točke” nakon kojih je dio oceana postao pogodan za učestalije i opsežnije procvata.
Metoda dubokog učenja Uz pomoć algoritama dubokog učenja, tim je pretražio golemu arhivu satelitskih snimaka i prvi put izradio globalnu kartu plutajućih algi. Pokazalo se da makroalge – poput sargasuma koji tvori Veliki atlantski pojas dug tisućama kilometara od Meksičkog zaljeva do ušća Konga – bujaju znatno brže od mikroalgi poput fitoplanktona, čija se površina povećavala tek oko 1 % godišnje.
Moguće posljedice Autori upozoravaju da masivni naslage algi mogu potamniti more, smanjiti prodor svjetlosti te izmijeniti morsku kemiju i lanac ishrane. Dugoročno, navode, to bi moglo utjecati na sposobnost oceana da apsorbira ugljik, promijeniti atmosfersko zračno balansiranje i destabilizirati gornje slojeve mora.
Kao glavne pokretače cvjetanja ističu zagrijavanje oceana te prekomjerno obogaćivanje hranjivim tvarima zbog poljoprivrednog otjecanja i drugih zagađivača. Iako fitoplankton ne pokazuje jednako snažan odgovor, makroalge su, čini se, profitirale od novonastalih uvjeta, što bi, zaključuju autori, moglo označiti „pomak prema oceanima bogatima makroalgama” sa svim pratećim ekološkim posljedicama.