Ultra-prerađena hrana – od gaziranih sokova i čipsa do keksa i slatkiša – dizajnirana je tako da potiče ovisničko jedenje, zaključak je međunarodnog istraživačkog tima sa sveučilišta Harvard, Michigan i Duke.
Prema studiji objavljenoj u časopisu Milbank Quarterly, proizvođači precizno kombiniraju šećer, mast i sol te im dodaju arome i teksture koje maksimalno stimuliraju centre zadovoljstva u mozgu. Istraživači tvrde da se pritom koriste tehnikama razvijenima u duhanskoj industriji, pri čemu fokus nije na sitosti nego na stalnoj i prekomjernoj potrošnji.
„U suvremenom sustavu opskrbe hranom gotovo je nemoguće u potpunosti izbjeći ultra-prerađene proizvode“, stoji u radu.
Autori zato pozivaju na sličan regulatorni okvir kakav danas vrijedi za cigarete: jasne i upozoravajuće deklaracije, više poreze, ograničenu dostupnost u školama i bolnicama te strogo ograničenje marketinga usmjerenog na djecu.
Problem dodatno otežava činjenica da je hrana, za razliku od duhana, nužna za život, pa istraživači smatraju da je zakonska intervencija još hitnija.
Bez jedinstvene globalne definicije, ultra-prerađena hrana obično obuhvaća proizvode kroz višefazni industrijski postupak, s mnogo aditiva – od emulgatora i konzervansa do umjetnih boja i aroma. U tu skupinu ulaze gazirana pića, slatkiši, grickalice, gotova jela, mesne prerađevine, namazi, industrijski müsli, pa čak i neke biljne zamjene za meso.
Takvi proizvodi obiluju kalorijama, šećerom, solju i zasićenim mastima, dok im manjka vlakana, proteina, vitamina i minerala. Studije pokazuju da u razvijenim zemljama čine oko polovice dnevnog kalorijskog unosa, a trend se ubrzano širi i na manje razvijene regije svijeta.
Znanstvenici vjeruju da će bez snažne javnozdravstvene politike jeftina i „hedonistički optimizirana“ hrana nastaviti potiskivati svježe, minimalno prerađene namirnice, s dugoročnim posljedicama po globalno zdravlje.